• Razgovarao: Miroslav Mirković; Foto/Video: Valentino Štefanek

U povodu skorašnjih blagdana razgovarali smo s predsjednicom Županijske organizacije HNS-a Koprivničko-križevačke županije Jasminom Pavlović.

U ovom predblagdanskom intervjuu šefica podravsko-prigorskog HNS-a otkrila nam je što radi u slobodno vrijeme, zašto se za nju priča da je velika ljubiteljica životinja, obilazi li božićne sajmove i koji su joj planovi u njezinoj daljnjoj političkoj karijeri. Najzanimljivije dijelove razgovora donosimo u video prilogu.

• Dolazite iz Ferdinandovca – kako je živjeti u malom mjestu, ne privlači vas podravska metropola ili neki drugi, manji ili možda veći grad? Je li to što dolazite sa sela vaša vrednota ili otegotna okolnost u politici?

U posljednjih dvadesetak godina proputovala sam mnoge svjetske i europske metropole, a i dan-danas volim pobjeći kada se zaželim gradske vreve. Ne bih rekla da to što netko dolazi sa sela može biti otegotna okolnost – uglavnom te dolazak iz manje sredine tjera na dokazivanje i budi borbenost da ostvariš svoje pune potencijale i budeš „egal“ s ekipom koja dolazi iz grada. Uostalom, lakše je doći sa zemlje na asfalt nego obrnuto, zar ne?

• Što Jasmina Pavlović radi u slobodno vrijeme? Imate li slobodnog vremena uopće? Kako se opuštate?

Najveći dio svog slobodnog vremena provodim u prirodi. Bilo da se radi o dugim šetnjama uz Dravu koje me i najviše opuštaju, brzom hodanju, biciklizmu, terenskom jahanju ili nekoj drugoj aktivnosti, to je za mene uvijek najbolje i najsvrsishodnije trošenje slobodnog vremena. Priroda te u potpunosti obnovi i mislim da bi se više trebali vraćati njoj i tome učiti i naše najmlađe, i to od najranijih dana, od vrtića i škole. Zanimljiv mi je istarski koncept vrtića u prirodi koji je vrlo sličan onome što se prakticira u Danskoj i nekim drugim europskim zemljama – što više boravka u prirodi za što snažnije zdravlje i zdravije društvo!

• Načuli smo da ste velika ljubiteljica životinja – što sve, od ljubimaca, hoda vašim dvorištem? Tko se o njima brine kada vi niste doma?

Bubi i Kata su mačke, kućne mačke, moram to napomenuti jer se u potpunosti pogube kad izađu van, i to doslovno. Odie je pak pas, koji zbog toga što je nadjačan mačkama, ponekad umišlja da je mačkopas pa prisvaja njihove grebalice, omiljena mjesta za spavanje, igračke… Kod mene doma nikada nije dosadno i tiho. (smijeh) Moji dragi prijatelji iz Koprivnice te susjedi priskoče u pomoć kada mene obaveze odvedu od kuće na koji dan, a ja im s punim povjerenjem prepuštam brigu o mojim ljubimcima.

• Koju biste od naših podravsko-prigorskih turističkih manifestacija izdvojili kao događaj koji se mora obići? Ili, da preformuliramo – što vi redovito posjećujete? Renesansu, Podravske motive, Picokijadu, Križevačko spravišče – gdje ćemo vas zasigurno sresti?

Najiskreniji odgovor bi bio – tamo gdje mi druge obaveze dopuste otići. Volim sve navedene manifestacije, daleko od toga, ali vjerujem da bismo mogli obogatiti i turističku i kulturnu ponudu u našoj Županiji. Ne mogu se oteti dojmu da se pretežno njeguje tradicija, a nekako bih voljela da više potičemo i suvremeni izričaj umjetnosti.

• Volite li obilaziti božićne sajmove i što redovito tamo kupujete?

Pa, kao što rekoh, kuhano vino! (smijeh) Šalim se malo… Da, obožavam božićne sajmove, bila sam u Križevcima i u Đurđevcu i ugođaj je predivan, pravi blagdanski! Uvijek kupim neku sitnicu, jer mislim da moramo pomoći lokalnim obrtnicima jer time pomažemo, ne samo kućni proračun obrtnika, nego i proračune lokalne zajednice.

• Kakvim vam se čini ovaj koprivnički?

Zgodno je, no Koprivnica je središte županije i nekako mi se čini da se možda moglo i bolje i više… Nemaju svi naši sugrađani priliku posjetiti božićne sajmove u drugim gradovima ili pak one inozemne i mislim da je Koprivnica, barem u ovo predblagdansko vrijeme, svojim građanima, ali i žiteljima cijele Koprivničko-križevačke županije mogla omogućiti sjajniji advent.

• Iako ovo nije politički intervju, biste li nam ipak odgovorili i na koje političko pitanje?

Naravno, zašto ne? Ja sam uvijek vrlo otvorena u komunikaciji.

• Što vas kao politička ideja ili politički projekt privlači ili mislite da je vrijedno da zaživi?

To je zanimljivo pitanje. Dakle, otvoreni proračun – zato što građani imaju pravo znati na što se i kako troši njihov novac. Tada oporba ne bi imala potrebe uvijek iznova pitati „Gdje je nestao novac?“, a i vlast bi mirnije spavala, zar ne?

• Pa, postoje neki pomaci u tom smjeru…

Institut za javne financije donosi pregled transparentnosti lokalnih proračuna, no „broje se“ ključni proračunski dokumenti objavljeni na službenim mrežnim stranicama, Rasinja, općina kojom upravlja moj stranački kolega Kolman, bilježi najvišu ocjenu, dok su svi gradovi u našoj županiji nešto lošije pozicionirani. Ta je inicijativa Instituta dobra, ali mi se i kao politika i kao društvo trebamo odvažiti na kvalitativnije pomake. Jedan grad iz našeg neposrednog okružja, ali, što me posebno raduje i jedna općina iz naše Županije otvorili su svoj proračun za građane i to je primjer koji treba slijediti.

• Hoćete li nam za kraj otkriti koje su vaše ambicije u politici – gdje se vidite za 10, a gdje za 20 godina?

Pa, za 10 s nešto bora na licu, a za 20 s još malo više, ali onih dubljih… (smijeh) Bavim se politikom jer imam ambicije i želju što duže raditi za dobrobit našeg kraja, jer sve počinje od „kućnog praga“. Ako svojim prijedlozima i idejama uspijem učiniti život boljim svojim sugrađanima, bit ću i više nego zadovoljna. No, nadam se da će svaka bora s početka odgovora obilježavati i ponešto dobrog što sam kroz sve te godine učinila za svoje sugrađane.