Križevčanin Ivan Matosović, legenda podravsko-prigorskog vatrogastva organizirao je prigodni ručak za prijatelje i kolege povodom odlaska u zasluženu mirovinu. Razgovarali smo s Matosovićem koji je posljednjih sedam godina do odlaska u mirovinu proveo na čelu JVP-a Križevci.

-Najprije ću se osvrnuti na dobrovoljni put. U vatrogastvo sam stupio davne 1969. godine, što znači da je ove godine pedeset godina kako sam u vatrogasnoj organizaciji i kad sam pristupio tadašnjim pionirima DVD-a Križevci, a naprosto ponukan time što je i moj otac bio dobrovoljni vatrogasac. Tada je bio tajnik DVD-a Križevci i naprosto slijedom takvih okolnosti sam ušao u DVD.

U tom društvu sam bio kao pionir, pa kasnije kao senior, pa omladinac i tako na kraju došao i do ove funkcije na kojoj sam sada predsjednik DVD-a, a u toj sferi sam prošao da sam bio i zapovjednik DVD-a, tajnik i evo, sada sam već treći mandat predsjednik našeg najstarijeg dobrovoljnog vatrogasnog društva u našoj županiji.

U tom segmentu je bilo različitih događanja, posebice druženja, vatrogasnih natjecanja na kojima sam nastupao zajedno s ostalim članovima – rekao je Matosović i osvrnuo se na vatrogasni put.

-Naprosto svi mi koji smo tih generacija 1968., 1969., 1970. ušli u dobrovoljno društvo bili smo djeca naših očeva i majki koji su također bili članovi DVD-a i to je jedan put kad ljudi ulaze u jedno dobrovoljno vatrogasno društvo vezan uz familiju i druga varijanta, kad vam se određena grupa ljudi iz lokacije gdje živi i radi odluči ući u DVD-e. To je tako i danas prisutno.

Sam put u profesionalnom vatrogastvu počeo sam 1.1.1987. godine kada sam na poziv tadašnjeg načelnika općinskog Centra za zaštitu od požara Križevci gospodina Marijana Vučetića odlučio prijeći iz poduzeća “Čelik” gdje sam radio u Konstrukcijskom birou u općinski Centar za zaštitu od požara Križevci, tada na mjesto pomoćnika načelnika Centra, a da bi nakon odlaska gospodina Vučetića u mirovinu počeo raditi kao načelnik Centra do 1994. godine kada smo slijedom zakonskih okvira, tada sve profesionalne vatrogasne postrojbe, odnosno općinski Centri, prešli pod okrilje Ministarstva unutarnjih poslova RH.

Nakon toga sam počeo raditi u Koprivnici, gdje sam ostao raditi sve do 2012. godine, a tijekom tog vremena bio sam zapovjednik profesionalnih vatrogasnih postrojbi na početku, a nakon toga sam bio načelnik Odjela u kojem su bili i Civilna zaštita i vatrogastvo, inspekcija zaštite od požara i eksploziva, da bi nakon toga 2000. godine to sve skupa se razdvojilo. Vatrogasci su natrag prešli pod jedinice lokalne samouprave,

Civilna zaštita je još jedno vrijeme bila u sastavu MUP-a, da bi i ona također isto bila prešla pod novoosnovanu Državnu upravu za zaštitu i spašavanje. Ja sam ostao raditi u MUP-u. Tada sam preuzeo funkciju voditelja Inspektorata unutarnjih poslova gdje smo se prvenstveno bavili poslovima zaštite od požara i eksploziva i pridodani su nam poslovi zaštitarske i čuvarske djelatnosti. To je sve trajalo do 2012. godine. Putovao sam na relaciji Križevci – Koprivnica skoro punih 19 godina i nakon toga putovanja sa svojim kolegama iz Križevaca, odlučio sam to malo prekinuti, vratiti se doma u okrilje našega grada Križevaca.

Stjecajem okolnosti pojavilo se radno mjesto zapovjednika ovdašnje Javne vatrogasne postrojbe u gradu Križevcima na koje sam se prijavio i od 1. lipnja 2012. godine bio imenovan na funkciju zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Križevaca. Na toj funkciji ostao sam, evo, do današnjeg dana gdje sam 2019. godine, nakon tih 7,5 godina na radio vdje u Križevcima odlučio otići u mirovinu i malo se posvetiti, prije svega svojoj familiji, a nakon toga naći rada i u dobrovoljnom vatrogastvu.

Jer, naprosto, ono što vam je srcu, a to je vatrogastvo, ljubav za pomaganje drugima kao humanitarac, znači, odlučio sam i dalje baviti se vatrogastvom barem dok mi još zdravlje služi i dok mi traje mandat, tako da ću se u narednom razdoblju više posvetiti i svom matičnom dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Vatrogasnoj zajednici Grada Križevaca, a isto tako i županijskoj Vatrogasnoj zajednici gdje obnašam određene funkcije od zapovjednika gradske VZ i DVD-a Križevci, pa do dopredsjednika VZ Koprivničko-križevačke županije – kazao je Matosović i dotaknuo se nekoliko trenutaka u karijeri.

-Pa, ako se najprije dotaknem prvo onoga što je ružno to su sigurno naše vatrogasne intervencije, posebice one koje se odnose na tehničke intervencije u prometu gdje sam i sam u nekoliko navrata bio sudionikom takvih događanja gdje su posljedicom bila stradavanja ljudi, gdje se nailazilo na poginule u takvim prometnim nezgodama i to mi je bio jedan od najtežih trenutaka koje sam doživljavao za vrijeme svojega rada.

Isto tako i ono je jako teško vidjeti kad pojedine familije ostaju bez svega što su godinama stjecale, kada im vatrena stihija odnese i ono malo kuće, koju su imali krova nad glavom, a u principu, to vam se dešava tamo gdje su najsiromašniji ljudi koji nemaju novaca da se pošteno skuće i ono malo što su napravili, napravi se radi improvizacije, i zbog toga i nedostataka financijskih sredstava mogu se desiti neželjeni događaji da nastanu požari koji u vrlo kratkom vremenu to sve odnesu.

Ono što je tragično kad to gledate, ta jadna familija koja se tako skupi i gleda što se dešava kako su u jednom času ostali bokci koji su bili ovisni o pomoći od onih ostalih oko sebe. To je tragično u svemu tome skupa što se dešava. Sigurno da u tom radu u vatrogastvu imate jako, jako lijepih i dobrih trenutaka. Najljepše je kad nekome možete pomoći, kad se vidi da ste svojim djelovanjem uspjeli spasiti nečiji život, nečiju imovinu, to je nešto naj, naj, što se može desiti u našem vatrogasnom pozivu, a dalje kao čovjek kroz vatrogastvo kao jednu humanu djelatnost upoznajete tisuću ljudi sličnoga karaktera, sličnih načina života i to je ono što me čini posebno radosnim i sretnim.

Ja sam posljednjih desetak godina, posebice otkakako sam na funkciji zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe upoznao prijatelje vatrogasce od Iloka na istoku do Krapine, Zagreba, Karlovca, Rijeke, Pule, Splita, Makarske, Dubrovnika, znači sve skupa dolje na jugu, i danas vi kada god dođete u bilo koju sredinu možete naići na svoje prijatelje s kojima ste godinama surađivali.

S druge strane, ovaj posao vam je donio i suradnju s određenim pravnim institucijama, firmama koje se također bave vatrogasnom djelatnošću i gdje ste isto našli jako puno ljudi s kojima smo surađivali, radili zajedno, nabavljali vatrogasnu opremu, nešto usavršavali, a sve na korist nama vatrogascima u svakodnevnom radu- rekao je i dodao kako je bilo otežavajućih okolnosti prilikom gašenja požara.

-Bilo je toga jako puno. Od tih požara, sada da neki posebno ističem u svemu tome, mislim da nema potrebe, ali je bilo takvih događanja kada se naprosto nemoćni oduprijeti se vatrenoj stihiji bez obzira kakvu god snagu imali ili raspolagali tehnikom, ponekad je vatrena stihija toliko jaka da ste naprosto prinuđeni prihvatiti činjenicu da ne možete uspješno djelovati i da će doći do veće materijalne štete.

Takvih je događanja sigurno bilo i nažalost to je neminovnost ovoga našega vatrogasnog poziva, da će u našoj situaciji biti i žrtava i ljudskih žrtava, gubitaka imovine bez obzira kakvi vatrogasci bili uspješni, kako brzo došli na intervenciju, s kakvom god kvalitetnom i dobrom opremom raspolažu, s kakvim god znanjem oni bili dobri i osposobljeni, nažalost ponekad se dešavaju takve situacije – rekao je Matosović i naglasio kako nije bilo težih ozljeda vatrogasaca na intervencijama.

-Koliko sam ja ovdje u Križevcima nisu bila neka velika ozljeđivanja naših vatrogasaca. Ono što da istaknemo, pamtimo, da su nam kolege došli na intervenciju gdje su na neki način bili onemogućeni u gašenju požara, tim više što je vlasnik namjerno zapalio taj svoj dio objekta pokušao čak i s oružjem napasti naše kolege vatrogasce koji su odmaknuli i naprosto pobjegli da bi on kasnije pokušao ukrasti i vozilo. Međutim, nije mogao, jer nije poznavao način rukovanja vozilom, ali to je jedinstveni primjer da su vatrogasci oružjem bili spriječeni u svom mirnom humanitarnom radu – rekao je i napomenuo kako na križevačkom području ima velik broj DVD-ova.

-Ono što nama, ovdje u Križevcima, posebno moram istaknuti da je veliki broj dobrovoljnih vatrogasnih društava. Mi sada bilježimo 35 dobrovoljnih društava , a na terenu je jedna javna vatrogasna postrojba. Ponosni smo s tim što od 49 seoskih, plus grad je 50., mi više od polovice takoreći imamo pokrivenost dobrovoljnim vatrogasnim društvima.

Činjenica jest da tu u našem gradu Križevcima, vatrogasci, osim se bave ovom svojom djelatnošću, a to je gašenje požara i spašavanje imovine i ljudi ugroženih požarom i ostalim nepogodama, bave se o ovim drugim jelima, a to je znači, društvenim životom u svojoj sredini. To je ona tradicija našega vatrogastva ovoga dijela Hrvatske gdje su oni nositelji kompletnog društvenog života.

Praksa nam jako dobro pokazuje da tamo gdje postoji dobrovoljno vatrogasno društvo, gdje netko brine o tim mještanima u tom svojem mjestu, ondje je kvaliteta života daleko bolja, tamo je daleko ljepše živjeti. Tamo gdje nemate vatrogasaca, ondje je malo drugačiji način života, i naša je intencija da pokušamo naći ih u tim malim mjestima i pokrenuti dobrovoljna vatrogasna društva.

Sad je u fazi izradbe novi Zakon o vatrogastvu. On bi polovicom ovoga mjeseca trebao ući u saborsku proceduru. Najave su da bi se morao donijeti do kraja ove godine . Što on planira u tom segmentu ovakvim malih društava, bojim se da više neće biti određene kao one obavezne za gašenje požara. Činjenica je da je i preskupo kad gledate na trošak. Imate dva dobrovoljna vatrogasna društva opremljena sukladno pravilniku, a na razmaku nekakvih dva ili tri kilometra.

U tom segmentu sigurno će se napraviti određena podjela, klasifikacija DVD-a koja će biti stvarno opremljena za gašenje požara i imati svoja područja djelovanja koja će morati opsluživati, ali se neće smjeti zaboraviti niti ona dobrovoljna vatrogasna društva, mala koja jesu recimo, spomenut ću, ali da se druga društva ne uvrijede, DVD Stara Ves, jedno naše društvo koje djeluje u mjestu koje ima 15-tak domaćinstava, dobrovoljno društvo koje ima više članova nego što imate živućih mještana u samome mjestu Stara Ves, pa da li takvo društvo slijedom zakonskih okvira mi moramo ukinuti.

Mislim da ne i da će Grad također naći, uz pomoć Vatrogasne zajednice, bez obzira na nove zakonske okvire, morati takva društva i dalje potpomagati i naći da ta društva imaju svoj način rada kroz preventivne aktivnosti i kroz edukaciju, prije svega svojih mještana, kroz provođenje vatrogasnih natjecanja, održavanje vatrogasnih obljetnica, osposobljavanje kadrova, kroz međusobna druženja, a u konačnici i u slučaju potrebe i u gašenju požara. Mislim da će se to morati riješiti ovim zakonom i mislim da je tako to i u najavi- rekao je Matosović koji je upriličio i ručak za svoje prijatelje i kolege povodom odlaska u mirovinu.

U videu možete pogledati što je prije ručka rekao prijateljima i kolegama Ivana Matosović.

-Po nekom pravilu gore kod nas u vatrogasnoj postrojbi da svi mi koji smo odlazili u penziju, dobro ste rekli, na neki način se zahvalimo svojim kolegama, prije svega djelatnicima iz Javne vatrogasne postrojbe, zatim sada svojim novim kolegama, to su moji kolege penzioneri, a nakon toga i bliskim suradnicima s kojima sam surađivao u proteklih desetak i više godina, da se malo nađemo i podružimo, razmijenimo iskustva, prisjetimo bivših i lijepih onih prošlih vremena i trenutaka.

Zakon poznaje mirovinu, što bi značilo da bi čovjek trebao mirovati u svom daljnjem radu. Međutim , naša branša je takva da nemate mirovanja, onda mi to zovemo da idemo u penziju, a ne u mirovinu, te da ćemo u tom svom narednom dijelu života pokušati ne mirovati nego nešto raditi, kvalitetno, dobro na korist našoj, prije svega, vatrogasnoj organizaciji, a nakon toga i cijeloj naši sredini.

Tako ću nastojati u svom daljnjem radu malo se zanimati s našim dobrovoljnim vatrogastvom, to znači i DVD Križevci i gradskom Zajednicom, županijskom Zajednicom, jer smatram da ipak moje iskustvo u vatrogastvu, a koje traje ovaj profesionalni dio od 1987. godine, onda mislim da nečem još uvijek mogu doprinjeti, pomoći kolegama u daljnjem razvoju vatrogastva našega grada, a kao takve i naše Koprivničko-križevačke županije- kazao je i dodao kako će više vremena posvetiti obitelji.

-Ono što je najbitnije da sam sve riješio, sin je počeo raditi, ima dobar i kvalitetan posao, žena je već u mirovini. Sad si mi moramo posložiti naše međusobne odnose unutar kuće, moj dolazak u kućne okvire u jutarnjim satima je malo poremetio njezin način života, ali već smo si mi to posložili, već je to na neki način uhodano, tako da neće biti problema i dalje nastaviti živjeti, a dalje ćemo vidjeti, život ide dalje.

Na oproštajnom ručku pala je i suza na oko, emocije su ipak proradile. Na kraju, došli su ljudi iz cijele Hrvatske

-Pa, jesu da. Osim naših kolega iz grada, bivših kolega iz Javne vatrogasne postrojbe, ono što mije priredio Miro Petračija, tajnik gradske Vatrogasne zajednice je nešto što mu je trajno zapisano u mom sjećanju, a to je dolazak naših novopečenih kolega iz vatrogasnog društva Tisno i njihovog zapovjednika gospodina Tome Belakušića i njegovog kolege profesionalnog vatrogasca zapovjednika JVP Grada Karlovca, koji su došli nama u posjetu nama u Križevcima, meni na moj domjenak i stvarno me ugodno iznenadili svojim dolaskom za koji do tada nisam znao. To je nešto što je navrlo suzu na oko i takav događaj se stvarno pamti zauvijek – zaključio je legendarni prigorski vatrogasac Ivan Matosović.

Donosimo i galeriju fotografija!