Razgovarao: Miroslav Mirković

Povodom 22. Obrtničkog gospodarskog sajma u Križevcima porazgovarali smo s tajnikom Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije Božom Baraćem, koji je otvoreno progovorio kakvo je stanje u obrtništvu. Koliko se u današnje vrijeme djeca odlučuju za obrtništvo, imaju li takva zanimanja perspektivu, možemo li s plaćama konkurirati nekim europskim zemljama, uvozimo li radnu snagu i kakva je zaista situacija na tržištu rada.

Mnogi poduzetnici se žale na rad i besmislenost Hrvatske gospodarske komore, kakva je situacija kod vas obrtnika. Na čemu najviše radi Obrtnička komora?

Svi projekti usmjereni su na to da povećamo konkurentnost našim obrtnicima i da povećamo upise u deficitarna obrtnička zanimanja te u suradnji sa Županijom i jedinicama lokalne samouprave pokušamo educirati naše članstvo kroz neformalne edukacije. Npr. besplatno učenje engleskog jezika, kompletna usluga pisanja projekata, kao sto su poslovni planovi za samozapošljavanje i krediti koji se traže od Hrvatske agencije za mala gospodarstva. Nudimo pisanje projekata za prijavu na europske fondove, također savjete za otvaranje obrta i porezne savjete.

Obrtnička komora zapravo služi kao besplatan servis gdje jedan obrtnik može dobiti sve potrebne informacija i savjete. U sklopu toga imamo mladu ekipu stručnih suradnika koji imaju znanja koja su potrebna obrtnicima.

Kakva je situacija u Koprivničko-križevačkoj županiji, nedostaje li nam radne snage i kakva je situacija s mladima?

Kako u cijeloj Hrvatskoj, tako je i u našoj županiji jako izražen nedostatak radne snage općenito, a posebice u deficiratnim zanimanjima. Ono što stalno bilježimo je upis u ta zanimanja i mi kao Komora u suradnji sa Županijom i Ministarstvom gospodarstva pokušavamo osigurati da se što više djece upiše. Ono što je problem u tom području jest loša regulacija načina obrazovanja za strukovna zanimanja, odnosno obrtnička trogodišnja zanimanja.

Imamo tri različita modela po kojima se djeca školuju. Klasičan model gdje je naglasak na teoriji i nekim općim predmetima s jako malo prake. Ta praksa se odvija u nekim uvjetima za koje ne trebaju ni minimalni tehnički uvjeti niti stručnost. Zatim imamo jedinstveni model obrazovanja gdje je pola nastava pola praksa i u tom modelu praksa se odvija u licenciranim radionicama.

U tom modelu imamo javne ovlasti, utvrđujemo jesu li ispunjeni minimalni tehnički uvjeti i postoje li stručni uvjete za praksu. I na kraju imamo dualni sustav obrazovanja po uzoru na neke uspješne zemlje, no taj model kod nas nije dualni, gdje bi djeca uz rad učila i teoretski dio. Najveći problem strukovnih zanimanja jest što djeca izlaze iz škola s minimumom kompetencija. Oni dobiju formalno obrazovanje, a iza tih svjedodžba ne stoji adekvatno znanje.

Surađujete li sa strukovnim školama i kako to obrazovanje funkcionira u praksi. Smatrate li da s današnjim modelom obrazovanja i plaćom možete animirati mlade da ostanu u Hrvatskoj?

U našoj županiji imamo dosta dobru suradnju sa strukovnim školama i Koprivničko-križevačka županija iskazala je veliki interes za rješavanje ove problematike. U svezi s time napravili smo i portal koji služi za promociju strukovnih zanimanja. Strukovna škola Đurđevac i Srednja škola Ivan Seljanec iz Križevaca ušli su u ovaj jedinstveni model obrazovanja. Ulažu se veliki napori da se provede obrazovanje kroz taj kvalitetniji model.

Ono što nismo uspjeli riješiti jest da Obrtnička škola iz Koprivnice uđe u taj jedinstveni model. Tu se još uvijek provodi klasičan model obrazovanja i mislimo da to nije dobro za djecu. Mi smo relativno dobro popunili neka deficitarna zanimanja, no naravno to ne može ni izbliza zadovoljiti potrebe našeg gospodarstva. Borimo se da svi poslodavci, obrtnici i trgovačka društva povećaju plaće i stimuliraju radnike kako bi ostali.

U cijeloj Hrvatskoj bilježi se značajan porast plaća, jer su poslodavci shvatili da ne mogu malim plaćama zadržati radnike, posebice one kvalitetnije. Mi smo i kroz promociju strukovnih zanimanja uvijek govorili da se nikad ni u jednom zanimanju ne gleda netko tko nije uspio. Uvijek je uzor onaj koji je uspio kroz neko strukovno zanimanje.

Koliko je obrtnika u Koprivničko-križevačkoj županiji i uvozimo li radnu snagu?

U našoj županiji imamo 1400 obrtnika, od kojih značajan broj živi jako dobro, odnosno uspješni su u svijetu poduzetništva. Dobar i vrijedan radnik uvijek će biti i dobro plaćen. U prosjeku 1000 eura i više. Zanimljiv je podatak da smo u prošloj godini na razini županiji imali u obrtništvu ukupne prihode veće od milijardu i sto tisuća kuna, a od toga preko 130 milijuna je bila dobit. To su ipak neki pozitivni pokazatelji.

Bez obzira na to sva strukovna zanimanja su ugrožena, od građevinarstva do metalne branše i ugostiteljstva. Jako mali broj djece koja završe trogodišnja strukovna zanimanja iskažu interes i da u njima ostanu. U ugostiteljstvu ne možemo konkurirati Dalmaciji, zarada je jednostavno manja.

Isto tako nedostaje radnika u frizerskoj i drvnoj struci. Uvozimo na veliko radnu snagu, od Indije, Sirije, pa sve do Albanije. Situacija je alarmantna pa smo predložili da se ukinu kvote, da se uvozi radnika koliko je tržištu rada potrebno. Uglavnom u građevinskom sektoru nedostaje najviše radnika.

U kakvoj ste fazi s organizacijom Obrtničkog gospodarskog sajma u Križevcima. Jeste li zadovoljni programom, izlagačima i očekujete li bolju posjećenost od prošle godine?

22. Obrtnički gospodarski sajam održat će se od 8.-10. studenog. Organizator je Koprivničko-križevačka županija, a suorganizatori su Grad Križevci, Obrtnička gospodarska komora, PORA, Županijska Turistička zajednica i križevačka Turistička zajednica. Popratne manifestacije koje su se do sada pokazale uspješnima su promocija obrtničkih zanimanja i upis u deficitarna zanimanja, revija frizura i modna revija te krštenje mošta.

Ove godine smo planirali i konferenciju koja se odnosi na digitalno tržiste i digitalizaciju poslovanja. U subotu ćemo probati organizirati posjet obrtnika i poduzetnika iz drugih županija, kako bi unaprijedili biznis segmet sajma. Ove godine dolazi nam i komora iz Mađarske s kojima planiramo neke zajedničke projekte.

Iako ulažemo velike napore u organizaciju i dalje je najveći problem posjećenost sajma. Trudimo se naći sadržaje da nam dođe što više ljudi iz drugih područja. Ipak vide se pozitivni trendovi, u zadnje tri godine bilježimo rast posjetitelja i izlagača, a ove godine očekujemo dodatni rast.