Svetog Marmencija, Pankracija, Servacija, Bonifavcija i svetu Sofiju ne povezuje ništa posebno osim što im se spomendani redaju od 11. – 15. svibnja. Marmencije (11. svibnja) francuski je biskup u gradu Vienne u 5. stoljeću. Pankracije (12. svibnja) je mučenik iz 3. – 4. stoljeća, koji je u dobi od oko 14 godina ubijen u Dioklecijanovim progonima kršćana, a Servacije (13. svibnja), biskup iz 4. stoljeća, koji je bio žestok borac protiv arijanske šizme. Prema predaji podnio je mučeničku smrt prilikom svog putovanja u Maastricht. Bonifacije (14. svibnja), odrastao je kao paganin, te je preobraćenje doživio prilikom svog putovanja u Tarsus (Turska), gdje je svjedočio mučeništvu mnogih kršćana. Kao preobraćenik, pridružio im se u mučeništvu. Na kraju niza, 15. svibnja, podsjećanje je na Sofiju Rimsku, mučenicu iz početka 4. stoljeća, koja je mučena 305. godine u Rimu.
Iako su svi petero bili vremenski i geografski široko raspoređeni, narod ih je nerazdruživo vezao u grupu ‘Ledenih svetaca’. Niti jedan od njih nije mučen ledom, niti se smrznuo. I mada ni jedan od njih nije u našim krajevima posebno popularan, te nema razvijen kult, većina će ljudi reagirati na spomen ‘ledenih svetaca’, a stariji će nam građani početi spontano nabrajati ‘Servacije, Pankracije, Bonifacije…’ Razlog toj kolateralnoj popularnosti leži u pučkoj meteorologiji, budući se datumi njihovih spomendana, u već odmaklo doba proljeća, često poklapaju sa naglim višednevnim zahlađenjima, čak i mrazovima koji su u ovo doba već neočekivani. Ovaj je fenomen raširen po velikom prostoru Europe, pa se u Njemačkoj i sjevernijim zemljama spominju, doduše samo četiri, od Pankracija do Sofije, ‘Eisheilige’.
I ovih smo dana svjedoci ovog meteorološkog fenomena, koji je i u dijelovima Koprivničko-križevačke županije donio kasne mrazeve. Za utjehu može poslužiti pučka mudrost kako ‘blago proljeće dolazi nakon hladne Sofije’. A današnja Sofija prilično je hladna!
Zdenko Balog
