Pitanjem obilježavanja uspomene na posljednju ženu u Hrvatskoj, koja je suđena, osuđena i potom rehabilitirana u jednom vještičjem procesu – kolokvijalno ‘posljednje hrvatske vještice’, Križevčanke Magde Logomer Herucine – zaokupljen sam više od trideset godina, davno prije nego sam došao u Križevce.
Kao kustos u Trakošćanu, često sam bio od posjetilaca upitan, s kojeg se to prozora skakalo u Trakošćansko jezero, gdje je spavao Siniša, a gdje Nera i slično. Ponukan tim pitanjima, uzeo sam u ruke popularnu Zagorkinu povjesticu i prvi se puta susreo sa jednom interpretacijom sudbine nesretne djevojke koja je suđena i osuđena da je vještica, a potom ju spašava moćna zaštita kraljice Marije Terezije.
Kako bih se malo upoznao sa stvarnim, povijesnim ‘vješticama’ izvan beletristike, čitao sam neke tekstove naših povjesničara i naletio na slučaj žene, koja doduše nije bila ni velikašica ni mlada djevojka, niti je nad njom bdio zaštitnički zaljubljeni samozatajni Siniša, nego je bila križevačka građanka, koju je okrutno muči i osudio surovi pravosudni sistem, ali ju potom, u pravoj beletrističkoj peripetiji, spasila Kraljičina posebna zaštita.
Udubio sam se u slučaj i čak napisao o tome širi ogled za Treći program, koji sam završio upitom, postoji li u njenom gradu neka ulica, trg, spomenik, obilježje, koje bi podsjećalo na junakinju na kojoj su se slomili stoljetni užasni progoni nevinih žena. Te sam naglasio da ‘prava’ Grička vještica ipak nije bila ‘grička’ nego križevačka.
Ovaj, više osobni uvod napisao sam iz dva razloga: u njenom rodnom gradu Križevcima i dalje ni na kakav način nije obilježena ‘posljednja hrvatska vještica’. S druge bi se strane moglo dogoditi da Križevčanka Magda po drugi puta postane Zagrepčanka, to jest da u Zagrebu dobije spomen obilježje, ali kao ‘Zagrepčanka’.
Ničim utemeljeno, protivno svim povijesnim podacima, u Zagrebu je prošle godine pokrenuta takva inicijativa. Ponovimo najbitnije:
Magda Logomer, kći Stjepana i Anastazije Jakopović, rođena je u Podgajcu 18. svibnja 1706. Udala se 1727., za Franju Heruca (pored Podgajca postoji zaselak Heruci), te s njime imala najmanje šestero djece. Pored poljoprivrede, kućni je budžet popunjavala travarstvom, kojim se uspješno bavila u križevačkom kraju. Bila je žena nabusite ćudi, jezičava, svadljiva i sklona potezanju šaka, zbog čega je čak bila i suđena, te zatvorena.
Nije baš znala stjecati prijatelje, ali neprijatelja se za čas skupilo, te je neki od incidenata koji se dogodio, bio dovoljan da gradski sudac pokrene istragu po službenoj dužnosti. Optužena je, slomljena mučenjem priznala sve besmislene optužbe, te u travnju 1758., osuđena da bude živa spaljena.
No zbog određenih sudskih formalnosti koje su netom stupile na snagu, njenu je presudu morala potvrditi dvorska kancelarije, a iz nekog je razloga Kraljica odbila to učiniti prije nego se osobno osvjedoči kakve su te ‘hrvatske vještice’. Magda je dovezena u Beč, gdje je njen slučaj temeljito istražio Kraljičin osobni savjetnik i liječnik, Nizozemac Gerard Van Swieten.
Na njegov je prijedlog Magda u potpunosti rehabilitirana, te pod Kraljičinom zaštitom poslana natrag u Križevce. Još nisu istraženi podaci koji bi nam rekli više o njenom povratku i ostatku života u Križevcima, kako bi se zaokružila biografija slavne žene na kojoj se slomilo četiri stoljeća progona vještica u Hrvatskoj. Bio je to, naime, posljednji proces. Kraljičinom naredbom, niti jedan se proces više nije smio pokrenuti bez odobrenja dvorske kancelarije.
To je zahtijevalo slanje popratne dokumentacije i same okrivljenice na trošak tužitelja u Beč. Razumljivo je da dalji procesi više nisu ni pokretani, mada je sam krimen po kojem su pokretani, iz zakona izbrisan znatno kasnije, a i tortura je također ukinuta kasnije.
Magda Logomer Herucina, živjela je u Križevcima prije 250 godina, što je tek nekoliko naraštaja. Imala je veći broj djece, od kojih su zacijelo svi koji su doživjeli fertilnu dob, osnovali obitelji, njeni potomci u sedmom ili osmom naraštaju žive danas u Križevcima. Zaista bi bilo uzbudljivo istražiti matične podatke koji nekoga među nama povezuju sa slavnom Magdom Logomer, ‘križevačkom vješticom’.
Međutim, ukoliko ovaj grad ne poduzme ozbiljne korake da se obilježi njen život i boravak ovdje, ostaje nam utjeha da će to veoma skoro učiniti Zagrepčani, koji su veoma toplo prihvatili inicijativu da se dostojno obilježi ‘posljednja zagrebačka vještica’.
Zdenko Balog/prigorski.hr