Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Svetog Patrika danas slave diljem svijeta kao nacionalni praznik Irske, Iraca, svega irskog, ljubitelja Irske, a budući je irska dijaspora šira i razasutija čak i od naše, Hrvatske, sveti se Patrik slavi posvuda gdje Iraca ima. Plešu se irski plesovi, sluša irska glazba, slavi se Irska, Irci i općenito sve irsko.
Zadnjih desetljeća mnogi su narodi toplo prihvatili feštanje svetog Patrika uz irsko pivo, zelenu boju i svuda prisutne djeteline s četiri lista. Vješto ih ocrtavaju pipničari u lokalima, koji barem na taj jedan dan nastoje ličiti na tipične irske pabove. Sva je ova scenografija, kostimografija i režija debelo je zasjenila i u pozadinu pogurala lik i djelo samog slavljenika, apostola Irske, biskupa Patrika.
Da ne prepričavamo cijelu biografiju, koja je ipak dostupna putem svenazočnog Svemrežja, odabrali smo jednu epizodu, danas manje poznatu. No u srednjem vijeku svetom je Patriku donijela veću popularnost nego što ju ima danas slavljenje njegovog blagdana diljem svijeta. Radi se o epizodi sa ‘čistilištem svetog Patrika’. Ujedno, ova se zgoda smatra najvećim Patrikovim čudom.
Jednom je, kaže legenda, štapom učinio krug na tlo, te se na tom mjestu otvorio dubok ponor. Pozvao je pravovjerne kršćane da još za života siđu u ponor, kako bi iskusili one muke koje ih inače čekaju poslije smrti u čistilištu. Na taj način, nadali su se, neće morati ove muke trpjeti još jednom poslije smrti. U čistilište, kao prvi, sišao je neki Nikola, koji je svoje doživljaje podrobno opisao. Kasnije su svoje doživljaje opisivali i drugi hodočasnici, koji su ovamo navadili dolaziti iz cijelog svijeta.
Foto: http://dev-doug-migration.pantheonsite.io/
Do ‘čistilišta svetog Patrika’ hodočastili su ljudi iz Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, među kojima se ističe Sigismundom službenik Lovro de Pászthó, koji je također pisao o svojim doživljajima. Nije nam poznato je li i netko od Hrvata pohodio ‘čistilište’, no to je lako mogući, budući se izvorni opis, onaj od hodočasnika Nikole, u hrvatsko-glagoljskom prevodu nalazi u zborniku srednjovjekovnih nabožnih tekstova, tzv. Oxfordskom zborniku.
Hodočastilo se i trpjelo unaprijed muke pročišćenja u ‘Patrikovom čistilištu’ sve do kraja 15. stoljeća. Papa Aleksandar VI. (to je onaj iz pseudopovijesne kostimirane sapunice ‘Borgie’), naime, smatrajući sve skupa teškom herezom, naređuje 1484., da se ‘čistilište’ razruši i zakopa, što je tri godine kasnije i učinjeno.
U starijoj hrvatskoj hagiografiji i ikonografiji sveti Patrik ne uživa posebnu popularnost, iako je njegovo čistilište itekako popularno, tako da nisam našao njegovog lika naslikanog ili modeliranog po našim crkvama. To svakako ne znači da ih nema. Jednako tako prikazi čistilišta rijetki su. Kršćanska doktrina pretpostavlja da su muke u čistilištu zapravo slične paklenima, ali da ih bitno razlikuje činjenica da se prokletnici u paklu ne nadaju i nisu u stanju ljubiti, dok se u čistilištu grešnici nadaju i očekuju konačni spas.
Na naslovnoj fotografiji: Pazinski kaštel nad bezdanom ponornice Pazinčice. Navodno je ovaj ponor nadahnuo Danteov Pakao. Lako je pretpostavit ida se oko nekog sličnog ponora u Irskoj i razvila legenda o ‘Čistilištu svetog Patrika’, ponora u koji su se ljudi teškom mukom i uz rizik spuštali, te u njemu doživljavali različite (ne)zgode.