U vrijeme kad je odlazak mladih iz Hrvatske gotovo svakodnevna tema, nađe se i pokoja priča o povratku u domovinu. Takva je priča i 27-godišnjeg Križevčanina Marina Rončevića, koji unatoč svojoj mlađahnoj dobi, “u nogama” ima pozamašnu lepezu inozemnog života.

-Rodio sam se u Zagrebu. Tata mi je iz Križevaca, a mama iz Vrbovca. Kao beba od 20 mjeseci odlazim u Egipat, budući da je tata dobio ponudu u hrvatskom veleposlanstvu u Kairu. Nakon tri godine, tatin posao nas je onda odveo u Portugal, u Lisabon, te u sedmoj godini života dolazim živjeti u Ženevu, gdje sam proveo veći dio svog života. -kazao je uvodno Rončević.

Osnovnu školu je pohađao u britanskom i švicarskom, a srednju, Collège du Léman u internacionalnom sistemu. Na studij odlazi u Lynn University u Miami u SAD-u, gdje je boravio od 2011. do 2014. godine. U tom periodu prisustvovao je predsjedničkim sučeljavanjima Baracka Obame i Mitta Romneyja, a u Miamiju završava novinarstvo.

Vraća se u Ženevu i odslužuje vojni rok. Nakon toga iskustvo je stekao u nekoliko velikih tvrtki, uštedio nešto novaca i odlučio se vratiti u Hrvatsku. Inače, Marin govori tečno engleski, francuski, hrvatski, i služi se njemačkim jezikom.

-Svako ljeto kada sam dolazio u Hrvatsku uvijek sam govorio da želim ovdje živjeti. Meni su se ljudi zbog toga smijali, pogotovo naši, jer oni svi žele van, a ja hoću nazad. Ispitao sam tržište i kao IT menadžer se zaposlio prvo u tvrtki SGS, a sada radim iz Križevaca za jednu švicarsku tvrtku, doslovce iz svoje sobe. -pojašnjava Rončević.

-Moj posao je naći klijente i prodati naše usluge. Npr. uzeo sam sve banke u Ženevi i pregovaram s IT odjelom svake banke i nudim im naše usluge. Baš smo nedavno počeli raditi i s UEFA-om i FIFA-om i kada su takve organizacije u pitanju sjednem u avion, odem u Ženevu i odradim sastanak. Na neki način sam prodavač, ali sam više psiholog, jer osluškujem što treba i pomažem. Dakle, posao je jako dobar, ali i izazovan. – kaže Rončević.

Za život u Križevacima kaže da je puno jednostavniji. Za razliku od života u Ženevi, gdje je sve ubrzano, ovdje je još uvijek sporiji tempo života.

-Ovdje se ipak više drži do određene kulture, obitelji. S druge strane pak, moja sestra je odrasla vani i nju Hrvatska uopće ne privlači. -istaknuo je Rončević, koji trenutačno živi s bakom i djedom, a s obzirom da je ovdje od ožujka,  planira u dogledno vrijeme otići na stan ili kupiti stan i to u Križevcima.

Kao zanimljivost ističe da se kao kod kuće osjeća u Miamiju. -Tamo ima dosta Kubanaca i latinaca, a oni su kulturološki bliže nama. Više su za onu shemu obitelj, klopa, društvo, fešta. Usporedbe radi. Ja poznajem samo dva Švicarca, svi ostali su imigranti. Svi su dosta službeni. Ženeva je grad više za iskusnije ljude, dok za mlade i nije.

Ženeva je jako profesionalan grad. Troškovi su iznimno visoki. Imao sam plaću 5000 CHF, ali 2500 CHF me košta stan, tako da nerijetko mi je ostalo 500 CHF dok sam sve poplaćao. Tako da je u suštini Ženeva dosta hladan, zatvoren, konzervativan grad. -kaže Rončević, dok je već u SAD-u duga priča.

-Ljudi su puno otvoreniji, ali opet osjeća se ta jedna fake iskrenost, ponašaju se doslovce kao u filmovima. Kao mladom čovjeku to vam je super, a s druge strane toliko su kao otvoreni da ne znaš tko ti je zapravo pravi prijatelj. -pojasnio je Rončević.

Međutim, problema s birokracijomima i u razvijenim zemljama kao što je Švicarska. -U Hrvatskoj je birokratski aparat težak, ali nije jednostavan niti u Švicarskoj. Imam jedan primjer baš iz Hrvatske. Išao smo nešto rješavati na poreznu i nisam imao originalni dokument sa sobom i rekli su mi da ga skeniram i pošaljem mailom. To u Švicarskoj nije moguće. Ako nemaš original kod sebe, pa ako treba budeš se vratio i putovao 3 sata u jednom pravcu da bi im donio tu stvar. Ljudi ovdje imaju više razumijevanja. -kazao je Rončević.

-Kod nas je normalno vidjeti ljude po kavama. S druge strane u Ženevi ti nemaš s kime otići na socijalni događaj. Sve ti je na hrpi, ali se opet osjećaš nekako sam. Ovdje ne možeš izaći van, a da nekoga ne poznaš. Ovdje se osjećam jako ugodno.

Odem u Vrbovec i tamo uvijek naiđem na nekoga koga poznam. Ljudi su puno iskreniji ovdje, normalni i realni. U Ženevi ne znaš tko ti iskreno govori, odnosno samo ti govori da te se riješi. Puno su više skloniji manipulaciji, jer samo im je posao na pameti. -objasnio je.

Što se tiče hrane, kaže da je probao svašta, jer je izbor iznimno velik. -U Americi roštilj nije ono što mi ovdje radimo. Kod njih je roštilj burger i hot dog. Nema tu vratine, karea, carskog mesa i sl. Oni smatraju da su centar svijeta, da jedino oni rade dobro i da drugi ništa ne znaju.

S te strane je pak Ženeva otvorenija. Ovdje u Križevcima želim napraviti sushi, ali je problem da ovdje nema te ribe, već moram u Zagreb. -kaže Rončević te dodaje da su Amerikanci dosta needucirani, jer ih ništa previše izvan Amerike ne zanima. -Svoju povijest znaju i drugo ih ne zanima- istaknuo je.

Ono što Hrvati imaju razvijeno, to je razina korištenja psovki, kaže Rončević kroz smijeh. -Kod nas je normalno da se svako malo psuje, dok recimo Amerikanci koriste pogrdne riječi dok su stvarno ljuti. Kod nas je normalno pozdravitii usput frenda opsovati.

Ljudi se u Hrvatskoj vole socijalizirati. U Ženevi su svi pred kompjuterima i na taj način i komuniciraju. Malo je to tužno. Kod njih gotovo da i nema nekih spontanih akcija. Ti moraš unaprijed planirati kada ćeš gdje. Tu kod nas za sutra se dogovoriš npr. idemo na paintball. Dakle, puno je lakše. Međuljudski odnosi su puno jači. -ističe Rončević.

Što se tiče noćnog života, Rončević ističe kako je Ženeva relativno mirna po tom pitanju. -U Ženevi postoji kao jedan kvart i tamo se izlazi, ali Švicarci ako žele partijati onda odlaze u Barcelonu, Italiju i sl. Doslovce, u Švicarskoj zaradiš novac, a van ga ideš trošiti. S druge pak strane Amerika je ekstremna po tome. Doslovce kao u filmu. -kaže Rončević te dodaje kako je Hrvatska u Americi stekla popularnost zbog snimanja serije “Game of Thrones”.

Sama po sebi nametnula se i tema djevojaka. Naravno, Marin ističe da ipak Hrvatice zauzimaju prvo mjesto. -Ne prvenstveno zbog izgleda, već zbog osobnosti. Vidiš prezgodnu curu u gradu i poslije čuješ da ide na polje, radi, skrbi.

Vani su cure više ono kak’ bi rekli sponzoruše. Ti da bi došao do djevojke u Ženevi moraš potrošiti brdo love. U Americi pak žene često naprave prvi korak i to ponašanje bude nerealno, ono kao da nemaju vremena za čekati. -kaže kroz smijeh Rončević.

-U ovom kratkom vremenu jako mi je lijepo u Hrvatskoj i nadam se da neće doći do toga da ću morati otići. -zaključio je Rončević.

dp/prigorski.hr