Izložba je prodajno-humanitarnog karaktera
Zvonko Olujić, po majci Slavonac po ocu Dalmatinac, objedinio je slavonsku raspjevanu, toplu dušu i dalmatinsku vrckavost uz trajnu zaljubljenost u more za koje kaže da ima 4 dimenzije. Cijeli svoj odrasli život kao doktor znanosti veterine liječi životinje, a svaki slobodni trenutak poklanja svojoj strasti slikanju.
Do sada je imao 20- ak pretežno samostalnih izložbi, a posljednju je u dvorani Udruženja umirovljenika Svetog Ivana Zeline otvorila Ana Cvetnić i bit će otvorena do 9. ožujka.
Na izložbi je izloženo 20 slika na platnu u ulju, a dominantne su dvije teme, odnosno motiva. Jednu grupu slika Zvonko Olujić je posvetio Zagrebu, gradu u kojem se školovao, a drugu moru i Dalmaciji. Tu se sramežljivo stisnulo i par slika prigorskih hiža, jer je umjetnik Zvonko nastanivši se u Paukovcu kraj Svetog Ivana Zeline zavolio i Prigorje.
Zvonko Olujić nije akademski slikar, ali je završio škole i seminare slikanja. Kako sam kaže, po stilu je najbliži Ignjatu Jobu, koji je njegovao „spontani ekspresionizam“.
I ova izložba je prodajno-humanitarnog karaktera, uostalom kao i gotovo sve dosadašnje Olujićeve samostalne izložbe. Ovaj puta prihod je namijenjen jednoj djevojci prikovanoj za invalidska kolica (Zvonko skromno ne želi da se objavi ime djevojke) sa izrazito izraženim slikarskim talentom.
Dalibor Brebrić