Četvrta postaja 34. ekumenskog molitvenog hoda zagrebačkim crkvama u okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u utorak 23. siječnja bila je u hramu Preobraženja Gospodnjega, a domaćin je bila Srpska pravoslavna Crkva.
Uvodeći u molitveni susret, protojerej stavrofor Slobodan Lalić istaknuo je kako je i ovaj susret u znaku molitve za jedinstvo kršćana, te prilika o promišljanju o jedinstvu kršćana kako u svijetu i kod nas, o jedinstvu opterećenom različitim izazovima i opterećenjima.

Predstavnik Baptističke Crkve pastor Toma Magda je, upućujući na redak Poslanice Filipljanima, rekao „kako bi to bilo, kad bi 95% onih koji se u Hrvatskoj izjašnjavaju kršćanima počelo razmišljati, ne o sebi nego o drugima? To bi bila jedna sasvim drugačija zemlja. Mi bismo trebali biti primjer. Stoga molimo da nam Bog da ustrajnosti i hrabrosti to pokazati”.
Uime Grkokatoličke Crkve o. Ivan Radeljak upozorio je kako su nažalost kroz povijest, zbog svojih ograničenja, napasti lukavoga zloga oca laži od početka, i kršćani birali neke druge putove.

„Išli smo za Isusom Kristom, ali svaki na svoj način. Nažalost povijesne okolnosti, poteškoće, nesporazumi, iznad svega ljudski grijeh doveo je do toga da sad nabrajamo ovaj kršćanin, onaj kršćanin, i onaj kršćanin. No, jedan je Isus Krist i jedan je križ i svi smo djeca Božja. Bog nas je sve stvorio na svoju sliku i priliku. Smisao ovog zajedničkog hoda i zajedničke molitve je da ‘svi budu jedno'”. I on je istaknuo 95% onih koji se u Hrvatskoj izjašnjavaju kršćanima, te rekao „kad bi svi barem jedan Oče naš iz dubine duše izmolili da budemo jedno, bilo bi drugačije.

Za razdijeljenost smo mi krivi, ali se ne mirimo s time. Zato se okupljamo, stavljajući na stranu što nas razdvaja, te da svi zajedno krenemo prema onome što nam je zajedničko, a to je Isus Krist koji nam dostaje i ostaje”.

Predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije mons. Zvonimir Sekelj, prenoseći pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, istaknuo je kako riječ ekumenizam stvara različita buđenja i stagnaciju. Međutim to je zadaća naložena od Isusa Krista „da svi budu jedno”. Što bi trebalo činiti? „Put u to jedinstvo vodi kroz obraćenje svih, kroz dublju vjernost onim elementima, onim dobrima crkvenosti što ih svaka Crkva i zajednica posjeduje, da ih što dublje i istinskije živi. Ako u svim zajednicama zavlada taj napor dubljeg proživljavanja vlastite crkvenosti, onda je to ujedno put k jedinstvu, a oblik i vrijeme u kojem će se dogoditi, to zna samo Duh Božji. Jedan od temeljnih instrumenata ekumenizma jest dijalog koji uključuje poniznost, strpljivost pronalaziti put susretanja.

Biti bliže Kristu i jedni drugima, to bi trebalo biti naše ekumensko geslo, rekao je mons. Sekelj te citirao riječi bl. Alojzija Stepinca iz pisma kojega je iz zatočeništva napisao časnoj majci sestara Naše Gospe s. Beati Milašin 29. srpnja 1954. odgovarajući na njeno pismo i zahvaljujući na pošiljki knjige o jedinstvu kršćana na francuskom jeziku „nikakvi ljudski argumenti neće dovesti do tog jedinstva, nego samo milost Božja, a rosa milosti Božje silazi po molitvama. Koliko više molitelja toliko više jedinstva”. Na kraju obraćanja mons. Sekelj citirao je riječi pape Benedikta XVI. izgovorene na Euharistijskom kongresu u Bariju 29. svibnja 2005.: „potrebni su konkretni čini koji ulaze u srca i potresaju savjesti, potičući svakoga na ono unutarnje obraćenje koje se pretpostavlja za svaki napredak na putu ekumenizma. Odlučimo i krenimo putem duhovnog ekumenizma, jer u molitvi se otvaraju vrata Duhu Svetome koji jedini može stvoriti jedinstvo”.

Na kraju se uime domaćina okupljenima obratio arhimandrit otac Danilo Ljubotina koji je podsjetio da suo kršćani pozvani od samoga Gospodina Isusa Krista, od njegovih apostola i svetih otaca Crkve propovijedati mir. „U evanđelju je ta riječ upotrijebljena 73 puta. Stoga je i na nama da propovijedamo mir i evanđeosku riječ kao Radosnu vijest novog načina ne samo razmišljanja, nego i življenja i ponašanja. Mi kao kršćani odgovorni smo za te riječi, a koliko smo odgovorni i koliko nosimo svjedočanstvo evanđelja i koliko ga raznosimo i dijelimo ovisi o tome koliko smo ga i sami u sebi usvojili, koliko je on naš put, naša svjetlost. Naša osnovna propovijed mora biti na načelu mira i ljubavi”.

U tom je kontekstu istaknuo kako pravoslavni čestitaju Božić starim pozdravom „Mir Božji – Hristos se rodi”. „Jedna riječ dopunjava drugu. Mir Božji je ušao u ovaj svemir rođenjem Isusa u skromnim betlehemskim jaslicama, da skromnije i poniznije nije moglo biti. Rođenje Kristovo je za nas kršćane jedan od glavnih blagdana. Mi znamo da je Njegovo uskrsnuće, pobjeda nad smrću, đavlom i zlim najveći kršćanski blagdan, ali rođenje i uskrsnuće ne može jedno bez druga. Krist je došao u ovaj svijet da nas obnovi, da nas osvijetli i prosvijetli, i da nas oslobodi. Svojim ulaskom u vode Jordana očistio je vode, kolotečinu ovoga svijeta i pokazao nam silu Njegove Božanske moći koju je sam Otac Nebeski nad njim izgovorio, a Duh Sveti pokazao punoću Boga u Trojstvu. To je osnovno što mi kršćani vjerujemo i dužni smo neprestano graditi mir”.

Podsjetio je da čovjek nije u miru zbog njegovog egoizma antropocentrizma i izbacivanja Boga, zato je mir potreban, zato je potrebno evanđelje. „I današnji svijet, ma koliko se odmaknuo od crkvene stvarnosti, ima potrebu za Bogom, a Bog je Bog ljubavi i njegova bit ne može biti drugačija. Bog ljubavi voli nas ovakve kakvi jesmo, ali od na traži da budemo bolji ne radi Njega, nego radi nas samih koji moramo živjeti na ovoj zemlji. Stoga, neka nam da snage da ustrajemo na putu traganja”.
Molitveni susret, pjevanjem je animirao Hor Sabornog hrama Preobraženja Gospodnjeg.

ika.hr/prigorski.hr

video: Marko Lukunic/PIXSELL