„Hrvatska vinska kultura“ monografija je Tanje Baran koja je upravo objavljena u nakladi poduzeća Prigorski Media. Riječ je o kapitalnom izdanju kakvo hrvatski vinski svijet dosad nije imao. Ovećeg je formata 20,5 x 25,5 cm, uobličeno je na 456 stranica, donosi 390 slika, fotografija ili dokumenata, tvrdo je uvezano.
Autorica je Križevčanka sa zagrebačkom adresom Tanja Baran koja profesionalno djeluje kao urednica Radio Sljemena HRT-a i kao naslovna docentica Sveučilišta u Zagrebu. Predaje na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija. U svojem znanstveno-istraživačkom radu, kao kroatistica po struci, bavi se ponajviše hrvatskom tradicijskom kulturom i usmenom književnošću. Sa svojim je rodnim krajem povezana aktivnošću u Udruzi za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ kojoj je predsjednica, i Društvu za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“, u kojem djeluje kao počasna predsjednica i članica Upravnog odbora. Povod za razgovor s njom upravo je objavljena monografija.
U prvoj rečenici, kojom započinjete, kažete: „Vino je kao i nogomet.“ Zar je to moguće?
Kako ne. I onda nastavljam: „Ujedinjuje. Stare i mlade, obrazovane i neobrazovane, elitu i sirotinju. Marljive i pasivne, energične i povučene, glasne i šutljive, stručne i neuke. (…) Svi o vinu i svemu što ide uz vino imaju svoje mišljenje. Baš kao što Hrvati neprestano analiziraju svoje nogometaše, izbornike, njihove domaće i svjetske uspjehe i neuspjehe, tako vrlo rado redovito opisuju i vina koja su kušali, vinoteke u kojima su bili, vinske ceste koje su posjetili, vinske manifestacije na kojima su se najbolje proveli.“ Zar nisam u pravu? A tek strasti koje idu uz vino i nogomet! Ali to je za neku drugu knjigu.
Knjigu smo vagali. Teži skoro 2 kg. Što je sve stalo u nju? Na prvi pogled vidljivo je da je istovremeno riječ i o znanstvenoj monografiji i o popularnoj knjizi, što nije lako spojiti.
Htjela sam razbiti predrasude oko znanstvenih knjiga i pokazati da je sjajno kad knjiga ima puno bilježaka, popise literature i izvora, kazalo, zato što je uz sve to lako provjeriti ili doznati više o onome o čemu autor piše, a lakše se i snalaziti po knjizi. Taj sam metodološki aparat organizirala tako da je knjiga prohodna svakome, a estetskom doživljaju pridonose mnogobrojni likovni prilozi koji prikazuju nemale vinske ljepote po cijeloj Lijepoj Našoj pa je i u tom smislu monografija uistinu privlačna. Držim da je i dobro izabran format koji uspješno nosi tekstualni dio i likovnu opremu, a ključ svega ponajprije je u sadržaju, o sintezi svega što pripada hrvatskoj vinskoj nematerijalnoj baštini.
Što sve nosi knjiga? Pitaju li Vas ljudi ima li u knjizi o vinu iz moga kraja?
Naravno da pitaju. To me uglavnom svi pitaju i to je u pravilu prvo pitanje. Raduje me to zato što se time potvrđuje lokalpatriotizam. Ovo jest nacionalno postavljena knjiga pa su u određenoj mjeri zastupljeni svi hrvatski krajevi, ako ne u tekstu, onda na fotografiji. No, niti su svi hrvatski krajevi jednako vinorodni, niti su svi u jednakoj mjeri bogati pratećim kulturnim sadržajima koji idu uz vino pa nije bilo moguće ugraditi sve u jednakoj mjeri. Smisao ove knjige i nije bio napraviti neki svehrvatski vinski pregled. A niti u njoj dijelim vinogradarske savjete, niti ne reklamiram vinogradare i njihova vina. Iako pišem o tome kako su hrvatski vinogradari i uz čije utjecaje postali sve bolji znalci i razmatram što se dogodilo da naši vinogradari proizvode sve bolja vina. U mojem je fokusu bilo da prikažem razvoj svjetske vinske kulture i utjecaj na hrvatsku. Zato pratim razdoblja svjetske povijesti vina, spomene vinove loze od najranijih vremena, posebno zatim obrađujem vino i lozu u Bibliji, kao i put od srednjeg vijeka prema vinskoj suvremenosti.
Detaljno pratim razvoj hrvatske vinske kulture pa pišem o daru vinogradarske zemlje Hrvatskoj, o najpoznatijem aristokratskom vinskom udruženju u hrvatskoj prošlosti Doktorima od Pinte, o zapisanim vinsko-pajdaškim regulama, pijačkim društvima i klubovima i osobito opsežno o običajima vezanima uz vino i o hrvatskim vinskim svecima. Naravno da nisam zaboravila najistaknutiji spomenik hrvatske nematerijalne vinske kulture Križevačke štatute koje raščlanjujem i kroz suodnos usmene i pisane književnosti i kroz više žanrova: usmenu dramu, liriku i retoriku.
Zasebno sam još valorizirala ostale zapisane hrvatske vinsko-pajdaške regule: Koprivničke regule, Varaždinski fureš, Krapinski vandrček, Turopoljske štatute, Zagrebačku puntariju, Ivanečku smešanciju i Svetojansku lumpariju. Sv. Martinu, Martinju i krštenju mošta kao najpoznatijim vinskim tradicijama koje su izvedbeno itekako aktualne diljem zemlje dala sam osobit obol. Završno je poglavlje posvećeno hrvatskoj vinskoj kulturi u umjetnostima: vinu u književnosti, likovnim umjetnostima (kiparstvo, slikarstvo, karikatura, fotografija, primijenjena umjetnost) i glazbi.
Tu je, ističete, mogao biti kraj knjizi, ali nije?
Monografija ima dodatak u kojem su cjelovito objavljeni Križevački štatuti sa svim ostalim hrvatskim vinsko-pajdaškim regulama i Velikim ritualom o krščenju mošta. Istina je da se u Križevcima od vremena do vremena pretiskavaju Križevački štatuti. Najnovije izdanje uredila sam lani, a nakladnici su bili Društvo za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“, Grad Križevci i Prigorski Media d. o. o. Baš to izdanje nadodano je ovoj knjizi, zato smo gotovo i došli do divot izdanja. Željela sam da sve što je kulturološki relevantno u Hrvatskoj, a vezano je uz vino, stane u ovu monografiju.
Zar smo onda ovom monografijom dobili hrvatsku vinsku enciklopediju?
Oveću monografiju kulturološkog, identitetskog vinskog sadržaja, tako bih rekla.
Vidimo da u knjizi ima stihova, poslovica, zagonetki, sve posvećeno vinu?
Uz poglavlje „Vino u književnosti“ napravila sam mali izbor autorske vinske poezije, od oca hrvatske književnosti Marka Marulića i njegove „S mirom i redom pij“ do suvremenog Paje Kanižaja i njegove „I onda neš pil“, koja kao da je postala hrvatska vinska himna. Donosim i manji izbor vinskih stihova po regijama nastalih u usmenosti u narodu, više zdravica, čak i jednu konavosku na više stranica, svakako i poslovice, zagonetke, čak i jedan martinjski recept.
Gdje su u svemu tome Križevci?
U središtu. Naravno da u Hrvatskoj ima itekako snažnijih vinogorja od potkalničkog, ali u ovoj su knjizi svakako u središtu. Križevci se s pravom trebaju brendirati kao grad hrvatske vinske kulture zato što su u njihovom imenu Križevački štatuti, najvažniji spomenik hrvatske vinske nematerijalne baštine. Imamo sjajan spomenik, ali o njemu se i u Križevcima, nažalost, slabo zna. Svi su za te regule čuli, ali malo tko o njima može reći, a kamoli se zabavljati po njima uz čašicu vina po točno određenim ulogama i pravilima. No tako je i s cjelokupnim hrvatskim vinskim identitetom. Hrvatski vinari imaju sve bolja vina, sve ljepše etikete, dobivaju sve vrijednije nagrade, a svoju priču o vinu Hrvati nisu ispričali ni sebi, a kamoli svijetu. Zato sam se odlučila napisati ovu monografiju. Ne samo da bude štivo koje leži na nekoj polici ili da kao suvenir resi dnevni boravak, već da je vinari diljem zemlje praktično iskoriste pri stvaranju svojih priča o svojim vinima, svojim gostima i svojim kupcima.
Jeste li imali pomagače u oblikovanju knjige?
Oko ključnog, tj. oko teksta, isključivo u pribavljanju relevantne literature. Zato je tekst moja solo izvedba. Ali sam oko likovnih priloga uključila jako puno ljudi, vrsnih fotografa, profesionalaca i amatera, slikara od pokojnih Celestina Medovića preko Zlatka Šulentića, Mladena Veže ili Josipa Generalića do živih našega Zorana Homena ili Vlatka Blažanovića. Mnogi su mi ljudi ustupili svoje privatne fotografije, plakate, suvenire, uspomene, mnogi su posredovali u pribavljanju materijala, a susreljivost su iskazali svi nacionalni i lokalni te privatni muzeji kojima sam se obratila.
U samoj izvedbi knjige pomogle su mi same žene, mojih nekoliko prijateljica. Blaženka Matić sjajno je napravila likovno oblikovanje, dok su se Jelena Palameta, Martina Valec-Rebić i Danijela Zagorec, zajedno sa mnom, brinule da knjiga bude besprijekorna i u lekturi i u korekturi. Bez institucionalne podrške ne bi išlo pa sam zahvalna za potporu Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH, gradovima Križevcima, Koprivnici i Đurđevcu te Koprivničko-križevačkoj županiji, nakladniku Prigorskom Media, a svima su njima, a onda i javnosti, za moj rad garantirali moji recenzenti vrsni znanstvenici profesori doktori Stipe Botica, Božo Skoko i Đuro Horvat. Svima najsrdačnije zahvaljujem.
Što biste izdvojili kao osobitu vrijednost knjige, a ima li knjiga i manjkavosti?
Ovakvih knjiga u Hrvatskoj u pravilu nema. Tiskaju se agronomske knjige o vinu ili marketinške koje su usmjerene konzumaciji vina u bilo kojem vidu. One koje se bave isključivo hrvatskim vinskim identitetom, rijetke su i napisane su u prošlosti. Zato je ovo izdanje novum i u tom smislu ima osobitu vrijednost. Manjkavost se odnosi na to da svaka knjiga mora imati posljednju stranicu. Naravno da se još može nadograđivati, nadopunjavati. Osobito sam bila hrabra u tome što sam se upustila u pisanje poglavlja vezano uz vino u umjetnostima. To je kod nas definitivno pionirski poduhvat, osobito za neke umjetničke žanrove. Metodološki sam se usmjerila na činjenice i davanje primjera. Jer se nikako nisam usudila tvrditi da je to o čemu pišem sve što u Hrvatskoj imamo. Netko će se možda zapitati zašto mene nema, a bilo bi u redu da me u toj knjizi ima. I to je moguće. Rekoh, ova knjiga nije svehrvatski pregled. Ali ću rado prihvatiti novitete i nadopunjavati, ako se ova knjiga rasproda pa bude novih izdanja. No, sigurno je da će ova knjiga biti odlično polazište nekim drugima autorima koji će kročiti po istim ili sličnim stazama.
Kako doći do knjige?
Križevčani po knjigu mogu fizički u KTC i Grafocentar, a ostali je mogu nabaviti preko webshopa Grafocentra ili narudžbom na e-adresu: [email protected]. Do knjige će se moći i po promocijama za koje je sve više upita. U travnju će biti dva službena predstavljanja. Ovo je nacionalno postavljena knjiga pa će prvo biti u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu u utorak 16. travnja u Hrvatskom državnom arhivu na Trgu Marka Marulića 21 u 17 sati.
A križevačka promocija bit će u ponedjeljak 22. travnja, uoči Dana grada Križevaca, u velikoj dvorani Hrvatskoga doma u 19.30 sati. Na obje će svečanosti sudjelovati svi recenzenti, ali i poznati hrvatski glumci i glazbenici koji će dati svoj umjetničko-vinski obol ovoj knjizi. Sve već sada pozivam da nam se pridruže, da si nazdravimo, pokrstimo monografiju i poželimo joj da živi među svima koji vole hrvatsko vino i hrvatsku kulturu. U to ime: „Živjeli!“