Svatko je od križevačkih nogometaša, više ili manje, utkao svoj život u bogatu povijest nogometa na ovom prostoru. Bilo je izvrsnih napadača, veznjaka, obrambenih igrača i vratara.

Čuvari mreže su posebna priča, od Vihera, pokojnog Sokača, Kadovića, pokojnog Bukvića, Pukeca, Kovačića, Lisjaka, Koprića do današnjih dana. Robert Lisjak i Miroslav Koprić uspješno su branili u prvoligaškim klubovima, a Koprić je svojedobno igrao i na Malti. Kovačić je, pak, bio vratar juniora Dinama.

Uz dužno štovanje svima i njihovom umijeću, po mnogima je najbolji čuvar mreže u Križevcima bio Stevo Brujić. Vježbao je i sve golmane, osim naravno starijih Vihera i Sokača. Zanimljiv je njegov sportski i životni put i dolazak u Križevce. Rođen je u Lici (Vrhovine Otočac), a s nogometom je počeo u pionirima prvoligaša Beograda gdje je branio u pionirskim i omladinskim vrstama.

S pionirskom i omladinskom reprezentacijom Jugoslavije bio je tri tjedna na pripremama u Grčkoj. Generacija je sjajnih igrača u to vrijeme, Petrovića, Savića, Todorovića, Kranjčara, Vlaka, Primorca. Talenat nije ostao nezapažen kod tamošnjih stručnjaka i s nepunih 18 godina postaje treći vratar vrlo solidne momčadi Beograda u kojoj su igrali i Skoblar (otišao u Olympic Marseille i osvojio Zlatnu loptu za golgetera Europe),Santrač, Petković, Stepanović, Jokić. Zec, Lukić, Mešanović, Mitrović i Đorđević. Bio je i rezerva vrsnom vrataru Boroti, a trenirao ga je i Milutin Šoškić koji je u svoje vrijeme smatran najboljim vratarom na svijetu.

Beograd – Križevci

“Krajem 1973. godine odlazim u JNA u auto jedinicu u Požegu, a na nagovor tadašnjeg rukovodstva NK Čelik iz Križevaca i vojnih starješina dolazim početkom 1974. godine u prekomandu u Križevce. Pričali su mi da je klub dobar, da imaju odlične igrače, a treba im golman. Već nakon pet dana treniram u Čeliku. Krajem 1974. godine završavam vojnički rok i vraćam se u Beograd. Početkom 1975. godine vodstvo NK Čelik nagovaraju me da se sad kao civil vratim do kraja sezone u Križevce. U siječnju 1975. godine zapošljavam se u poduzeću Radnik. Zaljubljujem se u Anu (pokojnu op.a.), ženim i zasnivam obitelj.”-prisjeća se Brujić

Malo je nedostajalo da zaigra u Kanadi

“U Čeliku sam 1975. godine igrao sa pokojnim Marijanom Bradvićem i na njegov nagovor i pokojnog trenera Đalme Markovića dogovorio sam odlazak u Kanadu na četiri mjeseca. Ponuda je bila primamljiva, ali sam se zbog obitelji predomislio dva dana prije odlaska preko “Velike bare”.

Inače, u Čeliku su tada igrali Mladen Rutalj, Ivo Bukal, pokojni.Tina Bednaić. Mladen Kolarić, Cuc Jelak, Dragutin Šćetarić, Šturko Pećarić, Kuten, Radman itd. Bilo je tu jos prvoligaških igrača koji su služili vojni rok u Križevcima. Branio sam za amatersku reprezentaciju sjeverne Hrvatske, a 1976. proglašen sam za sportaša općine.”-dodao je Brujić.

Vratari čestio nastradaju

“Kako to obično biva, imao sam par teških ozljeda, a najveća je bila kada sam ozlijedio kralježnicu i 28 dana ležao prilično nepokretan. Često sam bio “gost” u Varaždinskim toplicama na liječenju. U međuvremenu su uz mene stasali novi budući odlični golmani. Odigrao sam 400 utakmica za Čelik, a za 250. sam dobio ručni sat kojeg i danas čuvam.”

Od čuvara mreža do suca

“1979. godine na nagovor pojedinaca polažem ispit za nogometnog suca i već 1982. godine postajem prvi savezni nogometni sudac u Križevcima. Karijera suca mi je rasla iz godine u godinu. Sudio sam sve najteže i najvažnije utakmice. Međurepubličku nogometnu ligu Zapad, u samostalnoj Hrvatskoj 1992. godine bio sam četrnaest puta pomoćnikom u 1. HNL. Uz sebe sam stvarao puno dobrih sudaca koji su postigli velike dosege. Najviše i najdalje je dogurao Draženko Kovačić kojeg sam i kao golmana jedno vrijeme trenirao.”-rekao je Brujić koji je još uvijek u nogometu kao delegat i savezni nogometni instruktor, a sportski je, pak, vezan uz boćanje i BK Bulin Pan gdje je tajnik i igrač.

Sudačka karijera mu je, inače, naprasno prekinuta. Bilo je i ima u tim krugovima, svega i svačega. Od početka je bio delegat na malonogometnom dvoranskom turniru u Križevcima, a nedavno i na završnici hrvatskog Coca-Cola kupa u Splitu. Njegove slike sa suigračima i u svojstvu suca krase službene prostorije NK Radnik Križevci.

Rođen je na Martinje. Možda je i to, na neki način, simbolična poveznica koja ga je dovela u grad Križevačkih štatuta.

mn/prigorski.hr