O Svetom Donatu, slavnom zadarskom biskupu, pisao je već glasoviti isusovac Farlati u svom monumentalnom djelu Illyricum sacrum, V. svezak. Djelo je izdano u Veneciji godine 1775. A za Farlatijem pisali su i drugi manje poznati pisci. Inače prva ozbiljnija vijest o svetom Donatu potječe od Eginarda u njegovu djelu Povijesni spomenici Njemačke.
Mjesna zadarska predaja misli da je sveti Donat rodom Zadranin. Prema Dandolovu ljetopisu malo poslije Božića godine 805. na dvoru Karla Velikoga u Salzburgu su se sastali skupa s mletačkim duždem Pavao, zadarski knez i Donat, zadarski biskup. On je igrao posredničku ulogu između Franaka i Bizanta. Išao je u Bizant, gdje je dobio na dar moći svete sirmijske mučenice Anastazije. Bilo je to godine 804. za bizantinskog cara Nikefora. Sveti Donat je prenio svetičine kosti u svoj Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali Sv. Petra.
Kasnije katedrala bi posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu, svetoj Stošiji, koju i danas veoma svečano slave. Neki spominju da je sv. Donat u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog mučenika Krizogona, po zadarski Krševana, te Zoila, Adape i Irene. Tim je svetinjama, do kojih se onda mnogo držalo, duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve. Sveti Donat je umro oko godine 811., a pokopan je u velebnoj crkvi Presv. Trojstva koju je obnovio te koja je kasnije dobila po njemu ime, sačuvano sve do danas. Ta je crkva u našim krajevima crkveno-umjetnički spomenik prvoga reda.
Po stilu je minijatura glasovite crkve Aja Sofije u Carigradu. Danas se u njoj izvode koncerti ozbiljne glazbe. Godine 1622., po volji zadarskog nadbiskupa Stelle, moći sv. Donata stavljene su pod glavni oltar. Godine 1809., nakon provale Francuza u Zadar, prenesene su u katedralu Svete Stošije, gdje se i danas nalaze. Tako bar misli Bibliotheca sanctorum Lateranskog sveučilišta. Sveti Donat je drugotni zaštitnik grada Zadra. Ovdje je slika iz katedrale Svete Stošije u Zadru.
