Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Sveta Doroteja, svetica je prelaze 3. – 4. stoljeća, jednog od posljednjih, ali i posebno žestokih progona kršćana, u vrijeme cara Dioklecijana. Prihvatila je vjeru kao djevojčica, te se odbila klanjati poganskim bogovima i proglasila se Kristovom zaručnicom. Brzo je bila uhićen,a mučena i osuđena na smrt. Kad su je vodili na stratište da joj odrube glavu, neki joj je stražar doviknuo: ‘Pošalji mi iz svog raja cvijeća i plodova!’ Doroteja se zaustavila i sasvim ozbiljno mu odgovorila: ‘Obećajem da hoću.’ Kad su joj se već spremali odrubiti glavu, odjednom je s neba sišao anđeo noseći košarice s ružama i jabukama, a Doroteja, vidjevši to, zamolila neko dijete da odnese jednu košaricu tom vojniku.
Legenda dalje kaže da se vojnik, potresen, odmah obratio, te kasnije i sam podnio mučeništvo.
Sveta Doroteja, spada među one svetice zaštitnice ‘širokog spektra’, te je pored svojeg posebnog patronata (cvjećari, vrtlari, proizvođači piva), zaštitnica u uobičajenim nevoljama, kod poroda, u smrtnim opasnostima, zaštitnica mladenki i babinjača itd. Prikazuje se sa košaricom u kojoj se vide jabuka i ruža, redovito okrunjena.
Kruna se u svetačkoj ikonografiji stjecala mučeništvom, djevičanstvom i / ili isticanjem u doktrini. Zajedno sa Margaretom, Katarinom i Barbarom, česta je ‘počasna straža’ okrunjenoj Bogorodici. Kult joj je raširen srednjom Europom, do Mađarske i Slovenije, te po središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj. Rijetko su joj posvećene crkve ili čak oltari (osim po Njemačkoj), te se češće javlja u povorkama djevica i mučenica.
Ilustracije dolaze iz nacionalne galerije u Budimpešti: kasngotička oltarna slika Bogorodica sa sveticama, te drvena figura svete Doroteje; Judenburg (Austrija), zidna slika svetica, prva s desna Doroteja; Kalnik, freska u svetištu početka 16. stoljeća: svete Magdalena, Barbara i Doroteja; Ptujska Gora (poč. 15. st.), sveta Katarina i sveta Doroteja; Velika Nedjelja (Slovenija), sveta Doroteja, kamena figura s oltara, poč. 15. st.
