Darko Vidović: Sve Scile i Haribde kroz koje smo prolazili pripremajući predstavu, postaju minorne i nevažne kada na kraju predstave vidimo nasmijana lica zadovoljne publike.
Kazališna družina Pučkog otvorenog učilišta Vrbovec predstavom „Kaj je da je“ potvrdila je svoju zrelost. Predstavu su izveli u dva navrata u prepunoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta. Autor teksta, režiser i glumac Darko Vidović oslikao je prizore života u selu Bedaki Levi, a radnju je smjestio u svibnja 1971.
Pučka komedija u dva čina govori o dva prijatelj koji su istodobno i susjedi i kumovi, ali i o njihovim obiteljima. Ima tu krađe cementa namijenjenog obnovi društvenog doma, o deviznoj penziji tete Jelke, o dolasku nove doktorice , o jednom rođendanu, ali i o ljubavnim i drugim peripetijama.
Predstava je u cjelini na jednostavan, duhovit i prepoznatljiv način oslikala jedno nedavno vrijeme u kojem su se mnogi prepoznali.
Glumci Darko Vidović (Štef- selonačelnik), Zdenka Bartol (Štefica njegova žena) te Vikorija Vidović ( Marica- starija kćerka) i Marija Tretinjak ( Anica mlađa kćerka ) nose radnju ove komedije. Predstava je na kajkavskom narječju, a Zdenka Bartol se tu našla „ kak doma“. Legli su joj dijalozi, ali i poimanje latinskog jezika ( mrtvoga jezika) iako ona tu „niš ne razme“.
Josip Gudić (Štefov susjed, kum i prijatelj) te Sanja Pilek( njegova žena Kata) bili su uspješni partneri u dijalozima te Ante Tirić ( njihov sin Ivek).
Mirjana Korenika (teca Jela- njihova susjeda) maestralno je odigrala iako ne veliku uloga. Riječ je „ umišljenoj bolesnici“ kakve susrećemo svakodnevno.
Svoje su uloge solidno odradili Dubravka Knežević (medicinska sestra Marijana), Petra Pašalić (doktorica Aurora) te Domagoj Debogović (SKOJ-evac Vlado) i Nirvana Sevečan (Silvija novinarka Studenskog lista).
Darko Vidović nakon predstave je rekao: Našu kazališnu družinu čine istinski amateri koji ne žive od napisane i izgovorene riječi, već za nju žive. Sve Scile i Haribde kroz koje smo prolazili pripremajući ovu predstavu (jer teško je uskladiti zaposleničke, učeničke i studentske zahtjeve, rad u smjenama, kolokvije, ispite i ostale osobne i obiteljske obveze) postaju minorne i nevažne kad na kraju predstave vidimo nasmijana lica zadovoljne publike.
Sav trud koji smo uložili dobiva svoj puni smisao i biva oplemenjen svrhom u zajedništvu glumca i gledatelja koji, treba biti rečeno, na svakoj našoj izvedbi „izvode“ predstavu zajedno s nama. Na tome im veliko, veliko hvala. Za nas su Vrbovčani najbolja publika na svijetu.
Kostimografiju je učinila Zdenka Bartol, a scenografiju Josip Gudić i Veljko Bartol.
Dragan Vicković/prigorski.hr