Obredi Muke Gospodnje u varaždinskoj katedrali: “Kristov križ je ključ koji otključava nebo”

Kako na Veliki petak, zapovijedani post i nemrs, u Katoličkoj Crkvi nema euharistijske službe, slave se isključivo obredi Muke Gospodnje. U prvom dijelu, Službi riječi, nakon odlomka iz Knjige proroka Izaije, psalma “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” te Poslanice Hebrejima, pjevana je “Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu”. Preč. Josip Koprek (evanđelist) i vlč. Marko Domiter (Isus), uz pomoć su katedralnih pjevača i koralista, približili vjernicima Isusove posljednje sate zemaljskog života.

Tijekom obreda Muke Gospodnje propovijedao je varaždinski biskup Bože Radoš. Podsjetio je kako posljednje riječi koje čujemo od dragih osoba prije nego umru imaju posebnu draž. Zadnji pogled umirućih osoba kao da ostaje, zastaje i nikada ne prestaje, dodao je biskup, jer oproštaj u sebi nosi poruku. Za nas, Kristove učenike, njegove riječi s križa svete su riječi. Razmatrao je nad riječima koje je o događajima Isusove smrti zapisao evanđelist Luka, za kojeg je kazao da je evanđelist milosrdne ljubavi Božje. Govoreći o dvojici razbojnika razapetih do Krista, biskup je poručio kako sveti Luka ima poseban sluh za siromašne i grešnike, za one željne obraćenja.

“U drami Velikog petka, dok prevladava žamor i psovka oko križa, te pogrdi svjetine sa svih strana, evanđelist Luka ima uho da čuje tihi glas dvojice razbojnika. Lijevi razbojnik je vjerojatno neki zelot koji je mačem ili kopljem htio donijeti slobodu svome narodu. Ubijao je. Obraća se Isusu te ga poziva neka spasi sebe i njih na križu ako ima moć. U njegovu glasu kao da čujemo glas Sotone u pustinji. “Ako možeš učini čudo”. To isto govore i oni ispod križa. Traže od Isusa da učini nešto za sebe. Isus je pošao na križ ne da učini nešto za sebe, nego da sebe dade za druge. Njegov cijeli život je stavljanje drugoga u središte. Ne želi za sebe ni kamen pretvoriti u kruh, a kamoli sići s križa, istaknuo je biskup.

Nadalje je kazao kako onaj lijevi razbojnik kao da stoji pred ogledalom, ali se u njemu ne vidi. S druge strane Isusa razbojnik je koji drži savršenu katehezu, najljepšu moguću propovijed. On je čovjek istine, poručio je biskup Radoš. “Razbojnik zdesna najprije će svome prijatelju održati lekciju. Zna da su njih dvojica po pravici osuđeni. Svjestan je da su činili zlo. Zato ispovijeda istinu o sebi. Križ nam daje priliku da ispovijedamo istinu o sebi. To je najljepše ogledalo u koje se možemo ogledati, koje nam daje put prema našoj nutrini, da se možemo vidjeti u svjetlu istine, grijeha, ali i Božje milosti koja je prisutna na križu. Osjetio je da je onaj razapet u sredini tu radi njega. Dok ga promatra, spoznaje da njegovo umiranje nije isto kao i umiranje drugih ljudi. On ima poslanje i misiju, tu je jer to hoće. On ljubi križ i sve one koji imaju pogled prema križu – jer u križu je život. Osjeća da je to trenutak njegova života i njegova spasenja. Svatko od nas stoga s pravom može kazati: ‘On je ovdje radi mene’. Desni razbojnik to osjeća i više ne gleda prema zemlji, nego prema nebu gdje Isus ide. Možda i čita onaj natpis (I.N.R.I.)  koji mu je Pilat napisao. On u Kristu vidi kralja koji ima život. Zato i vapi “Sjeti me se Gospodine kada dođeš u svoje Kraljevstvo”, poručio je biskup Radoš.

Zanimljivo kako ovaj razbojnik zdesna želi biti u Isusovu društvu, pojašnjava biskup Radoš dodavši kako se odriče i prijatelja s kojima je do tada činio zlo, jer želi biti s onime koji je na križu. „Kao da vidi da je križ ključ koji će mu otključati blago i dati mu slobodu i raj, život u radosti i punini. Kristov križ je zaista ključ koji otključava nebo. Razbojnik osjeća da mu je ovo zadnje putovanje, ali i da nema kartu za vlak, jer cijena spasenja je previsoka. Zato ne nudi Isusu nešto čime bi mogao pridonijeti za spasenje, već mu kaže: ‘Sjeti me se’. Drugim riječima, moli Isusa: ‘Daj mi tu kartu’. Osjeća da Isus već ima kartu za njega i da može s njim putovati. Životu je cijena previsoka, ne može tu kartu kupiti ni zaraditi, ali je može primiti kao dar. Ne bježi od suda, jasno sudi sebe i svoj život, ali želi da mu sudac bude onaj u sredini. Zna da je Krist pripremio otkupninu za njega.

Ako smo u onom prvom razbojniku čuli jeku Sotone iz pustinje i gomilu koja je isto to vikala pod križem, onda kod ovog drugog razbojnika imamo one prve Isusove riječi; ‘Kraljevstvo Božje je među vama’. I fizički je Kraljevstvo Božje među dvojicom razbojnika – kao Krist na križu – na svome prijestolju. Danas je pred nama taj Kristov križ, pa neka nam Gospodin dadne milost da prijeđemo s lijevog na desnog razbojnika. Na onoga koji je osjetio da je vrijeme milosti i spasenja. Molimo da Gospodinov križ za nas bude ogledalo našega života, da možemo svoj život vidjeti u svjetlu istine da smo grešni, kao i svjetlu milosti da je Isus onaj koji oprašta naše grijehe i govori nam kao onom razbojniku: ‘Još danas ćeš biti sa mnom u raju’“, zaključio je mons. Radoš.

Služba riječi obreda Muke Gospodnje završila je velikom i posebnom molitvom vjernika u kojoj je biskup molio za potrebe Crkve, za papu Franju, sve biskupe, svećenike i đakone Crkve, kao i za sav vjerni narod, za katekumene, za zajedništvo svih koji vjeruju u Krista, za Židove ‘kojima je Bog prvima govorio i dao obećanja’, za sve one koji ne vjeruju u Krista ‘da ih Duh Sveti rasvijetli i privede na put spasenja’, za one koji Boga ne priznaju ‘da iskreno slijede glas savjesti i tako prispiju k Bogu Ocu sviju ljudi’, za sve državne poglavare ‘da Gospodin upravi u njih srce po svojoj volji, da traže mir i slobodu svih ljudi, da Bog očisti svijet od svih zabluda, bolesti ukloni, glad odagna, otvori tamnice i razriješi okove, dade sigurnost putnicima, povratak iseljenicima, bolesnima zdravlje, a umirućima vječno spasenje’.

U središnjem dijelu Obreda Muke Gospodnje, nakon molitve, vjernici se imaju prilike pojedinačno pokloniti Križu, no zbog epidemioloških mjera ove je godine taj dio obreda izostavljen. Liturgija je zaključena pričesti hostijama posvećenima na Misi večere Gospodnje, dan ranije, na Veliki četvrtak. Vjernici su se potom, u tišini, molitvi i promišljanju razišli svojim kućama, a cijela je Crkva uronila u tišinu iščekivanja Uskrsnuća.