Miroslav Ilic, velikim koncertom u beogradskoj Štark Areni obilježio je 50 godina uspješne karijere, a proslavio je i 72. rođendan.
Miroslav Ilić svoju pjevačku karijeru započeo je 1972. godine singlom „Voleo sam devojku iz grada“, tekstopisca Obrena Pjevovića.[1] Nakon te pjesme, veliki uspjeh ostvario je s LP pločom “Sreli smo se, bilo je to davno” koju je 1979. snimio za Produkciju gramofonskih ploča Radio televizije Beograd, a na kojoj su se nalazile pjesme kao što su „Oj, Moravo, tija reko“, “Luckasta si ti”, “Hej mladosti”, “Polomiću čaše od kristala”. Ubrzo su usljedili hitovi kao što su “Joj Rado, joj Radmila” (1980.), “Najljepša si kad se smeješ” (1981.)”Tako mi nedostaješ” (1981.), „Šumadija“ (1982.).
1983. godine dolazi do izdavanja albuma “Pozdravi je, pozdravi”, koji je prodan u preko milijun primjeraka. Turneja po tadašnjoj Jugoslaviji koja je usljedila je bila izuzetno uspješna: na koncertu na stadionu pod Bijelim brijegom u Mostaru, oboren je rekord od preko 35.000 posjetitelja,u košarkaškom domu Gripe u Splitu bilo je preko 4.000 posjetitelja, sala beogradskog Doma sindikata je bila više dana rasprodana.
Brigu oko njegove karijere preuzima menadžer Raka Đokić i nastupa na koncertima s Lepom Brenom. Snimaju i mini-LP s hit-pjesmom „Jedan dan života“ (1985.).
Slijede veliki hitovi koji su evergreen narodne glazbe: “Tebi” (1986.), “Balada o nama” (1988.), “Lažu da vreme leči sve” (1989.), Naljutićeš me ti” (1993.), “Amerika, Amerika” (1993.), “Prošlost moja” (1993.), “Božanstvena ženo” (1996.), “Bili smo drugovi” (1996.), “Lidija” (1998.)…
Najviše je surađivao sa skladateljima Obrenom Pjevovićem, Draganom Aleksandrićem i Predragom Vukovićem Vukasom i tekstopiscem Radomilom Todorović Babić, koji su zaslužni za nastanak njegovih najvećih hitova.