Ljubitelji životinja iz 52 udruge upozoravaju: ‘Zakon o zaštiti životinja dobar – provedba loša’

Čak 52 udruge Mreže za zaštitu životinja upozoravaju da se Zakon o zaštiti životinja, koji je na snagu stupio prije više od dvije godine, i dalje ne provodi u velikome dijelu Hrvatske. Postoje mnoge prepreke u njegovu provođenju, ali najveća je potpuna nezainteresiranost, a često i odbijanje velikoga dijela gradova i općina za problematiku napuštenih životinja, iako je prema Zakonu to u njihovoj nadležnosti.

Kako sankcije za takvo ponašanje od strane veterinarske inspekcije izostaju, mnogi misle da se Zakon njih ne tiče. Udruge Mreže za zaštitu životinja ipak najvećom preprekom smatraju to što nije provedena kontrola mikročipiranja pasa, koja je temelj provedbe Zakona o zaštiti životinja, te to što nema sankcija za napuštanje pasa i mačaka.

Podsjećaju da su gradovi i općine trebali provesti kontrolu mikročipiranja pasa do 30. lipnja 2018. godine, a da je za napuštanje životinje kazna 15 do 30 tisuća kuna. No ta kazna ne izriče se gotovo nikada, iako je u Hrvatskoj na tisuće napuštenih životinja.

– U mnogim gradovima i općinama Hrvatske, iako su zadovoljeni zakonski uvjeti pa su gradovi sklopili ugovore sa skloništima, zapravo u njih ne zbrinjavaju napuštene i izgubljene životinje. To ne čine jer skloništa s malim kapacitetom sklapaju ugovore o zbrinjavanju pasa s velikim brojem jedinica lokalne samouprave, iako je jasno da zbog malog kapaciteta ne mogu izvršiti uslugu. Ni to nije sporno veterinarskoj inspekciji. Pse i mačke u tom slučaju često volonterski zbrinjavaju pojedinci i udruge za zaštitu životinja koji djeluju na njihovu području – poručila je Ivana Lunka iz udruge Prijatelji životinja, koja je koordinatorica Mreže za zaštitu životinja.

Ističe da udruge za zaštitu životinja, koje često moraju vršiti javni servis umjesto gradova i općina, nemaju stalne izvore financiranja, ovise prvenstveno o donacijama, a prečesto se događa da preuzimaju kompletnu brigu o napuštenim, izgubljenim i ranjenim životinjama umjesto lokalnih zajednica čija je to zakonska obveza.

Nerazumljivo im je zašto veterinarska inspekcija uglavnom staje na stranu kršitelja Zakona –  gradova i općina koji ne zbrinjavaju napuštene životinje i koji nisu proveli kontrolu mikročipiranja pasa. Gradovi i općine koji ne provode Zakon i veterinarska inspekcija koja ne sankcionira takvo ponašanje doveli su do prepunih skloništa i situacije da udruge za zaštitu životinja „pucaju po šavovima”.