Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti (MSU) ugostit će od 16. lipnja do 15. kolovoza Suvremeni muzej Wroclaw s izložbom “Divlji zapad. Neoavangarda iz Wroclawa”, koja će predstaviti hrvatskoj publici dosad relativno nepoznate a izuzetno bogate avangardne umjetničke pojave koje su se u tom poljskom gradu razvijale od 60-ih do 80-ih godina prošloga stoljeća.

Izložbu je organizirao Suvremeni muzej Wroclaw u okviru programa Europska prijestolnica kulture Wroclaw 2016., a riječ je o, kako je istaknula ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić u četvrtak u Zagrebu, doista impresivnom projektu kojim se predstavlja bogata poljska neoavangardna umjetnost.

“Težište izložbe je na wroclawsku scenu, grada uzbudljive i teške povijesti koji je u razdoblju od 60-ih do 80-ih godina prošloga stoljeća imao poseban položaj unutar poljske likovne scene”, kazala je Pintarić na konferenciji za novinare u MSU-u.

“Izložba pokriva različite medije i velik broj umjetnika i eksponata, a ono što fascinira je vrlo precizan i detaljan uvid u impresivnu likovnu scenu koji pruža jedinstvenu priliku za komparaciju hrvatske i poljske  scene”, dodala je.

Direktorica Suvremenog muzeja Wroclaw i kustosica izložbe Dorota Monkiewicz zahvalila je zagrebačkom MSU-u na pozivu za gostovanje napomenuvši kako je ono dio kontinuirane višegodišnje suradnje dvaju institucija.

“Wroclaw je danas prekrasan grad od 600 tisuća stanovnika, gospodarski i kulturno vrlo napredan, te je dobio prestižnu titulu Europske prijestolnice kulture 2016.”, kazala je Monkiewicz.

No, to je grad vrlo komplicirane povijesti koji je koncem Drugog svjetskog rata bio gotovo posve sravnjen sa zemljom i upravo se na to odnosi naslov izložbe, koji je proizašao iz izvornog naziva na poljskome “divlja polja”, napomenula je.

“U vrijeme kada su djelovali umjetnici predstavljeni izložbom, grad je još uvijek bio devastiran, budući da su sva sredstva usmjeravana na obnovu glavnog grada Varšave. Stoga naziv ‘divlja polja’ na neki način kontekstualizira prostor u kojemu su se razvijale te eksperimentalne umjetničke prakse, u urbanom prostoru ispresijecanom praznim travnjacima, ‘poljima'”, pojasnila je kustosica.

Vibrantni umjetnički ‘otok’

Da bi se uopće shvatilo što se u Wroclawu događalo i kako je taj grad postao ishodište dinamične kulturne povijesti Poljske, potrebno je otići u povijest, napomenula je: Grad je nakon završetka Drugog svjetskog rata pripojen Poljskoj uz dotad neviđeni eksperiment, stopostotnu razmjenu stanovništva – Poljaci su preseljeni u tzv. vraćene teritorije, a njemački su se stanovnici morali preseliti u neku od okupacijskih zona u Njemačkoj.

Upravo je wroclawska složena povijest, miješanje post-njemačkog identiteta s onim poljskim, pa onda i sovjetskim i anti-sovjetskim tendencijama, kao i relativna udaljenost od glavnoga grada Varšave, stvorila specifične društveno-političke okolnosti koje su dopustile razvoj svojevrsnog umjetničkog fenomena.

“Wroclaw je razvio vlastitu kulturu, postao neka vrsta autonomnog umjetničkog otoka, gdje su umjetnici beskompromisno eksperimentirali na iznimno aktivnoj umjetničkoj sceni koja je imala žive kontakte s umjetničkim središtima s obje strane željezne zavjese”, kazala je Monkiewicz.

Interdisciplinaran prikaz kroz 450 eksponata

Izložba počinje od 60-ih godina, kada su u Wroclaw došla dvojica iznimnih umjetničkih vizionara, Jerzy Grotowski, pokretač Teatra Laboratorij i Jerzy Ludwinski, autor pionirskog koncepta Muzeja recentne umjetnosti u Wroclawu i osnivač Galerije Mona Lisa.

Do kraja sedamdesetih grad je bio prijestolnica poljske neoavangarde, a u narednom je desetljeću i godinama izvanrednog stanja postao “žarište kontrakulture i umjetnosti koja se suprotstavljala sustavu”. Osamdesete su bile obilježene djelovanjem Narančaste alternative, glazbenim izvedbama skupine Kormorany i događanjima grupe Luxus.

Monkiewicz je istaknula kako izložba želi prikazati “interdisciplinarni aspekt umjetnosti u Wroclawu, pokazati isprepletenost svih tih umjetničkih praksi”. “Nadam se da smo u tome uspjeli”, poručila je.

Avangarde umjetničke pojave koje su se razvijale u Wrocławu od 1966. do 1981. izložbom su predstavljene kroz više od 450 djela s područja likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma, kazališta, filma, dizajna te svakodnevnog života, od konceptualnih praksi, preko vizualne poezije, mail arta, izložbi avangardnih umjetnika u galerijama Mona Lisa i Permafo, do radova umjetničkog kolektiva Luxus i drugih.

Autor postava je Robert Rumas a izložba se sastoji od više cjelina, nekih vrsta “gnijezda” koja nisu koncipirana kronološki, a počinje s dijelom u kojemu se nastoji objasniti “gdje je i što je Wroclaw u kontekstu vraćenog teritorija kroz njegov post-njemački identitet ali i onaj kontra-sovjetski”.

Dio izložbe posvećen je Jerzyju Ludwinskom, pa kazalištu i izvedbenim umjetnostima, prvoj feminističkoj izložbi u Poljskoj iz 1978., preko kultnih filmova tzv. poljske škole do Umjetničke kolonije “Ziemia Zgorzelecka”, konkretističke poezije te povijesnog i suvremenog konteksta grada i djelovanja umjetnika u njemu.

Izložba se odvija pod visokim pokroviteljstvom Piotra Glinskoga, vicepremijera i ministra kulture i nacionalne baštine Republike Poljske, te wroclawskoga gradonačelnika Rafala Dutkiewicza.

Zamjenik poljskog veleposlanika u RH Grzegorz Gawin izrazio je osobito zadovoljstvo što će hrvatska publika dobiti priliku upoznati se s bogatom poljskom umjetničkom scenom iz razdoblja 60-ih i 70-ih godina, koje je bilo jako teško razdoblje u poljskoj povijesti, kada nije bilo političkih sloboda a cjelokupnu umjetničku djelatnost cenzurirala je država. “Unatoč tome, u tom su razdoblju doživjele procvat mnoge grane poljske umjetnosti”, napomenuo je.

Izložba ostaje otvorena do 15. kolovoza, a njezino će otvorenje u četvrtak popratiti nastup skupine Kormorany, trenutno jedinih aktivnih predstavnika neoavangarde iz Wroclawa iz osamdesetih, i to kao prvi koncert programa “Ljeto u MSU”.

hina

fah