Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Popularnost turskog (Tours u Francuskoj!) biskupa Martina u srednjoj Europi, pa tako i u sjevernoj Hrvatskoj, velika je i nije prvenstveno vezana uz vino i kalendar vinogradarskih poslova. Naprotiv, kult sveca širili su posebno viteški redovi, poglavito templari, pa su mnogi drevni toponimi i očuvani sakralni objekti posvećeni Martinu na posjedima koje su nekoć uživali ovi redovi.
No i nakon što je jenjala važnost i dominacija viteških redova u crkvi, nije jenjala popularnost ovog ‘prvog sveca koji nije mučenik’. Doista, posljednjih je desetljeća njegova popularnost uvelike podržana vinogradarskim običajima. Ipak, nema stvarnih poveznica između biskupa Martina i uživanja u vinu, osim što se njegova svetkovina zgodno poklapa s vinogradarskim kalendarom.
Mnogo je crkva i naselja u sjevernoj Hrvatskoj i okolici Križevaca, koje nose Martinovo ime, Sveti Martin na Muri, Sveti Martin (Prozorje) nad Dugim Selom, Sveti Martin na Igrišću, drevna župna crkva Kalnika, Martinščina kod Belca, Donji Martijanec kod Ludbrega … ali i Sveti Martin, prigradsko naselje kod Križevaca.
Sveti Martin, nedaleko Križevačkog Prikraja, naselje je koje se okuplja oko istoimene crkvice, a sama crkvica spominje se već 1706. Bila je to neka prethodna drvena kapela, koju su sagradili sami žitelji, a u njoj bio je drveni oltar. Od oltara nije preostalo ništa, a vizitator piše da je imao na sebi središnju sliku titulara, kao i kipove svetih Martina i Nikole.
Već sljedeće godine oltar je obnovljen s kipovima Ivana Evanđelista i Krstitelja. Oba kipa, kao svjedoci drevne povijesti ove kapele i danas su očuvani u kapeli. Sljedećih godina kapela je redovito obnavljana, dobila je u međuvremenu i novi oltar, ali je i dalje drvena. Imala je čak i do tri oltara. Kraj 18. stoljeća nalazi ju u ruševnom stanju, te tako stoji i kroz 19. stoljeće. Nije bila prikladna službi, pa ju je trebalo srušiti.
Tek 1925., u jeku proslave tisuće godišnjice Hrvatskog kraljevstva, mještani obnavljaju kapelu, te grade zidano solidno zdanje. U kapeli podižu oltar titularu, a na njega postavljaju središnju sliku Sveca iz stare kapele. Oltar su načinili mjesni stolari, braća Mijo i Stjepan Đurakić, a središnju sliku obnovio je križevački slikar Anton Korčmaroš. Obzirom na stil slike, možemo reći da ju je on zapravo ponovo naslikao, tek zbog tradicije poštujući dispoziciju i kompoziciju originala. Isti slikar napravio je i dvije manje slike na krilima oltara, Arhanđela Mihaela i svetog Antuna Padovanskog. Oltar je u odličnom stanju, a oltarne slike važan su materijal za proučavanje djela ovog skromnog križevačkog slikara.
