29. STUDENOGA – Dan kada su se kraljevi rađali, umirali i bivali protjerani

Datum je zanimljiv. Srednja i starija generacija pamti ga ne samo kao Dan Republike, nego i kao neslužbeni ‘Dan kolinja’. Manje je poznato da ovaj datum povezuje nekoliko kraljevskih godišnjica.

Naime, 29. studenoga 1206., rođen je jedna od najznačajnijih hrvatsko-ugarskih vladara dinastije Arpadovića, Bela IV. Vladao je 35 godina, od 1235. do smrti 1270., a njegov ‘mandat’ obilježila je tatarska provala. S tim u vezi, predaja i Šenoina popularna povjestica ‘Šljivari’ smještavaju Belu u utvrdu Kalnik, gdje ga spašavaju lukavi seljaci koji ga prehranjuju šljivama. Zbog krize kraljevske vlasti i jačanja krupnih velikaša, kao i njegovi neposredni prethodnici oslanjao se na novi stalež slobodnog varošana, pa je dijelio kraljevske povlastice gradovima. Najpoznatija je Zlatna bula zagrebačkom Gradecu, a u njegovo vrijeme i uz njegovo odobrenje, ban Stjepan osniva križevački Gornji grad.

Istog datuma, 1378., umire Karlo IV. Luksemburški (r. 1316.), jedan od najznačajnijih suvremenih monarha cijele Europe. Češki kralj i Rimski car Karlo obilježio je srednjoeuropski zreli srednji vijek, a u nadmetanju sa konkurentskom lozom Habsburga (s kojima je bio u tazbinskom rodu), gradi Prag kao najsjajniju metropolu Europe. Osniva biblioteku i sveučilište, te gradi veličanstvenu katedralu Svetog Vida. Karlo nikad nije vladao zemljama Svete Krune (Hrvatska, Ugarska), ali ovdje će punih pola stoljeća kraljevati njegov mlađi sin Sigismund. Nakon prvih godina građanskog rata (protudvorski pokret), Sigismund u svoje kraljevstvo donosi sličan sjaj kao Karlo u Češku. Zadnji procvat kasne gotike događa se pod njegovim pokroviteljstvom.

Konačno, ovog dana, 1780., umrla je Austrijska nadvojvotkinja i hrvatsko-ugarska kraljica Marija Terezija Habsburška. Vladala je okruglo četrdeset godina, od 1740. do 1780. Na prijestolje je stupila kao kći Karla VI., a krunjenje joj je omogućila Pragmatička sankcija koju Hrvatski sabor usvaja 1712., a nekoliko godina kasnije i ugarski. Ratoborni susjedi smatrali su njen dolazak na prijestolje dobrom prilikom da ostvare svoje teritorijalne pretenzije, te su osporavali njeno žensko pravo na dinastiju. Rat za nasljeđe obilježio je prve godine njene vladavine, da bi u kasnijim godinama planuo posebno žestok i krvav Sedmogodišnji rat.

U međuvremenu, Marija Terezija izrodila je mnogo djece, pretežno ženske, čijim je dinastičkim brakovima osigurala čvrsta savezništva. Iz tog vremena datira popularna krilatica ‘Alteri pugnavit – tu felix Austria nube!’ (Dok drugi ratuju, ti se Austrija veselo ženiš). Ipak je ratovala mnogo, te je nametala povećane poreze i iziskivala ljudske i materijalne resurse od svojih provincija. Velik zastoj u razvoju zbog toga je doživjela je i Hrvatska, budući da Dvor ustrajno nije ukidao, sada bespotrebnu Vojnu krajinu (bespotrebnu u smislu razloga zbog kojih je formirana), nego ju je koristila kao neiscrpan resurs za novačenje za svoje ratove koji s Hrvatskom nisu imali veze.

Općenito, nije o Hrvatima i Hrvatskoj imala nikakav pozitivan stav: Hrvatsku nije posjetila za svoga vladanja, unatoč višekratnim najavama, a hrvatske vojnike navodno je nazivala ‘Kanonenfutter’ (topovska hrana). Unatoč tome, u Hrvatskoj je bila veoma cijenjena i obožavana, te o njoj s poštovanjem govore suvremeni kroničari, Baltazar Krčelić, Adam Oršić i ostali.

Povijest se voli igrati brojevima i datumima: Istog datuma kad su se rađali i umirali monarsi sa nemalim utjecajem na sudbinu hrvatskih zemalja, 29. studenoga 1943., u brdovitom Jajcu, delegati Drugog zasjedanja AVNOJ-a donose odluku o budućem republikanskom ustrojstvu dotadašnje Kraljevine Jugoslavije uz zabranu povratka kraljevske obitelji na tlo države! Toga se dana više neće niti rađati, a ni umirati okrunjene glave koje bi posezale za ovim prostorima.

Zdenko Balog