GORNJI MASLARAC – Jedno od manjih mjesta u Općini Sokolovac je Gornji Maslarac, naselje smješteno na 180 metara nadmorske visine. Prema dostupnim podacima i pričama „s koljena na koljeno“, pod imenom Maslarac bili su objedinjeni sadašnji Gornji i Donji Maslarac i Brđani Sokolovački.
Na području današnjeg Gornjeg Maslarca prvi stanovnici prezivali su se Krnjak, a ovdje su vjerojatno stigli iz Like kao mlatioci žita. Prezime Rajn na ovim prostorima također je često, a mi smo se jednog neobično toplog siječanjskog dana zaustavili u kući Martina Rajna. Martin ima registriran obrt za poljoprivredu i jedan je od svega nekoliko mještana koji se još uvijek bavi poljoprivredom.
– Osim mene i supruge Željkice, u kući s nama živi i sin Stjepan koji je nositelj svojeg OPG-a, a drugi sin Kruno, živi i radi u Njemačkoj – objašnjava nam Martin Rajn. Poljoprivredom na veliko supruga i ja počeli su se baviti daleke 1984. godine, ubrzo nakon vjenčanja. Počeli su s uzgojem svinja, no na kraju su ostali samo na njihovom tovu.
– Ovo je brdovit teren pa je i obradive zemlje malo, tako da obrađujem zemlju čak u općini Legrad. Znali smo toviti od 600 do 700 svinja, no padom otkupne cijene, prije dvije godine odlučili smo se za uzgoj teladi – rekao je M. Rajn.
U selu je nekada svako domaćinstvo imalo krave, a za obradu zemlje koristili su konje, prisjeća se naš domaćin, čiji je otac 1968. godine imao i prvi traktor u selu, Zetor 2011.
Ja sam u osnovnu školu najprije išao u Malu Mučnu, a kasnije u Sokolovac, i u to vrijeme bilo nas je mnogo više učenika. Danas, iz sela od prvog do osmog razreda nastavu pohađa tek sedam učenika, objašnjava nam Martin, a našem razgovoru pridružio se i jedan od najstarijih muškaraca u selu. Stevo Krnjak rođen je 1952. godine, a u vrijeme njegovog odrastanja selo se razvijalo i raslo.
Mještani su tadašnjim samodoprinosom prikupili sredstva i 1968. godine sagradili društveni dom. Dvije godine ranije, sagrađena je kapelica posvećena Presvetoj krvi Isusovoj. Danas jednom godišnje, prve nedjelje u rujnu na dan proštenja u selu, vlč. Milan Kereš, župnik župe Zrinski Topolovac, služi svetu misu.
– Šezdesetih godina prošlog stoljeća mnogi radovi na polju radili su se ručno. Susjedi su pomagali jedni drugima, pa kada je, primjerice, žetva bila gotova kod jednog, išlo se raditi kod drugog susjeda. Žito se kosilo ručnim kosama, a žene i djeca su radili pojaseve od žita i vezali snopove koji su kasnije završavali u „drešu“ – prisjeća se Stevo, od kojeg smo saznali i da je mljekara u selu sagrađena 1977. godine. Naselje je imalo i 18 proizvođača mlijeka koji su dnevno u laktofriz donosili od 500 do 600 kilograma mlijeka.
Mljekara je već neko vrijeme zatvorena, a za usporedbu, danas svega tri proizvođača mlijeka dnevno prodaju 15-ak kilograma mlijeka koje voze u mljekaru u Donji Maslarac. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, prije nego što su se mještani počeli baviti proizvodnjom mlijeka, u Gornjem Maslarcu se plelo u svakoj kući. Mještani su se bavili pletenjem proizvoda od slame, a kasnije i od šibe. Cekere, korpe za veš i razne druge proizvode je sve do 1985. godine otkupljivala tvrtka „Pletarstvo“, a mještani su time, osim od poljoprivredne proizvodnje, imali i dodatnu zaradu. U to doba, u selu su nicale i nove kuće koje su gradili priučeni zidari: Martin Krnjak, Josip Belani, Mato Rupe i Marijan Kolarić, a glavni pomoćni radnik ili „zidarski konobar“ bio je Stevo Frankol. Pojavom traktora, Mijo Mikles je svoj opremio i „cirkularom“ pa je selo imalo i pokretnu pilanu!
Više godina kasnije, cirkular na traktoru imao je i Pavel Kos. Među prvim naseljima u okolici, Gornji Maslarac struju je dobio već 1955. godine. Do sela je 1974. godine stigla i cesta, koja je kasnije i asfaltirana, a telefon je selo dobilo 1992. godine. Od naših sugovornika saznali smo i da su nekada mještani bunare imali u polju. Prvi bunar u dvorištu mještana iskopan je 1903. godine. Neki su duboki i više od trideset metara i još uvijek u njima ima vode, pa se do sada nitko od mještana nije priključio na postojeći mjesni vodovod. Nedaleko od sela, INA je pred više desetaka godina izvela pokusno bušenje i pronašla termalne vode, no sve je ostalo na činjenici da je voda slana i vruća. Nedaleko od sela, pokraj šume Ribnačina, izvire potok koji utječe u rječicu Veliku.
U Gornjem Maslarcu danas u devet kuća žive obitelji Rupe, Frankol, Mikles, Pirša, Gregur, Turk, Krnjak, Hromek i Rajn, ukupno 32 stanovnika. Sve svoje administrativne potrebe obavljaju u općinskom središtu Sokolovac koji je od sela udaljen devet kilometara, a tamo su im i liječnik, zubar i veterinar.
Osim našeg domaćina Martina Rajna, poljoprivredom se u selu ozbiljnije bave i Josip Krnjak, Kruno Krnjak i Drago Turk. Mještani imaju zajedničko groblje u Gornjem Križu. No, nade za selo još uvijek ima. Iako najstarija mještanka ima 89 godina, u selu je i najmlađi četverogodišnji Sebastijan.
Tekst i fotografije: Mirko Lukavski/Glas podravine i Prigorja