Križevački likovni krug udruga je koja djeluje 15 godina u Križevcima i jedna je od aktivniji kulturnih udruga u gradu, koja organizira brojne manifestacije i kao takva prisutna u društvenom životu Križevaca. Povodom obljetnice postojanja razgovarali smo s predsjednicom Zdenkom Vrabec.
Što je Križevački likovni krug, kakva je to udruga, koje su njezine djelatnosti i kako se postaje članom udruge?
Križevački likovni krug je neprofitna, nestranačka udruga građana zaljubljenika u umjetnost, prvenstveno u slikarstvo i likovnu umjetnost. Temeljni cilj udruge je promicanje, razvijanje i očuvanje likovne djelatnosti, likovne kulture i likovne baštine na području Križevaca i Koprivničko-križevačke županije, ali i šire.
U principu članovi udruge mogu postati svi građani osobito oni koji se bave slikanjem, crtanjem, te oni koji vole i podržavaju likovnu umjetnost. Dakle, nije uvjet da član bude slikar odnosno svatko može biti podupirajući član udruge. Imamo i članove kipare, ali i članove koji imaju neki drugi vid kulturnog izražavanja, poput oslikavanja svile i sl.
Unazad pet godina broj članova nam se kreće između 40 i 50. Ove godine slavimo 15 godina rada udruge pod nazivom Križevčki likovni krug (KLK). Registrirana je u rujnu 2003. godine kada je donesen prvi Statut udruge. Registrirani smo u Zajednici kulturno-umjetnički udruga Koprivničko-križevačke županije i Hrvatskom saboru kulture, koji je naša krovna organizacija.
Članovi su nam uglavnom umirovljenici. Ima nekoliko koji su zaposlene osobe. Uglavnom prevladavaju žene, imamo malo muškaraca u udruzi, a voljeli bismo da nam se još koji muški član pridruži. Naravno, težimo k tome da privučemo i što više mladih. S mladima u osnovnoj školi dosta radi prof. Igor Brkić, koji je bio naš član i ja bih stvarno voljela da nam se ponovo pridruži.
Koliko dugo ste predsjednica KLK-a i koja je uopće upravljačka struktura?
Na izbornoj skupštini KLK-a 2013. godine izabrana sam za predsjednicu na mandat od dvije godine prema tadašnjem Statutu udruge, a ponovo sam izabrana za predsjednicu 2015. godina. Naime, te godine smo imali izvanrednu skupštinu jer smo morali mijenjati Statut, koji se morao uskladiti s novim Zakonom o udrugama, pa smo mandat tijela s dvije stavili na četiri godine. Tako i ja imam mali jubilej 5 godina vođenja KLK-a.
Dopredsjednik je Zoran Homen, tajnica je Marija Sabolek, a upravni odbor uz nas čine Marija Marcijuš, Ivka Kajganić, Đurđica Balog i Gordana Krpanić.
Kako se Zdenka Vrabec našla u KLK-u?
Sasvim slučajno. Odlaskom u mirovinu odlučila sam se posvetiti svojoj ljubavi iz mladosti – crtanju, slikanju. Još u osnovnoj školi jako sam voljela slikati i crtati, a moj tadašnji razrednik i nastavnik prof. Ančić u OŠ “Vladimir Nazor” je na nastavi pratio talente i radio odabir tih slika za izložbu mislim da je tada slao slike u Indiju naravno i moje. Poslije sam otišla u gimnaziju, tamo nije bilo likovnog. Pa je sve nekako stalo sa crtanjem.
Malo se kroz život s tim zanimaš, ali tu je onda došao fakultet, posao obitelj, razne obveze i nemaš jednostavno vremena za slikanje. Nekako sam to potisnula u drugi plan, a više sam se bavila šivanjem odjevnih predmeta, pletenjem i heklanjem i ručnim radom potrebnim i praktičnim. Nadalje, jako sam voljela i fotografirati, a krajem osmog razreda mama mi je kupila fotoaparat i tako gdje god bih išla voljela sam slikati. I kad god bih negdje došla onda sam znala reći „Uh, kako bih ovo bilo dobro za slikati, budem jednog dana “.
Međutim, mama mi je bila bolesna i odlučila sam se otići u prijevremenu mirovinu, jer je bio problem brinuti se o njoj. Počela sam tako razmišljati kako ću u prijevremenoj mirovini ponovo krenuti slikati. Tada su počeli i tečajevi u Pučkom otvorenom učilištu, mislim da je bilo to oko 2008. godine, a tečaj je vodio Zoran Homen. Nažalost, drugi dan kako sam otišla u mirovinu, mama je preminula. Nakon toga, bila sam doma dosta povučena, u bedu, kak bi se reklo i onda su mi muž i tata rekli nek’ malo odem van iz te kuće, i tako sam ja odlučila upisati se na tečaj crtanja koji je tada vodio Zdenko Balog, i koji mi je dozvolio da se već na pola tečaja priključim.
Tamo sam srela neke svoje školske kolegice i tako je to krenulo. Poslije sam upisala tečaj kod Zorana Homena, gdje sam se bolje upoznala s tehnikom slikanja uljem i akrilom i tada u principu kreće moja slikarska karijera. Zoran je izlagao te naše radove u galeriji, pa sam uskoro sudjelovala i na prvoj skupnoj izloži KLK-a u Gradskoj galeriji.
U to vrijeme je vrijeme Zdenko Balog je bio predsjednik KLK-a i voditelj škole crtanja pri POU-u i on je nas polaznice animirao da se priključimo. Kasnije su se neke kolegice iz Zoranove grupe škole slikanja priključile i tako smo malo udrugu osvježili s novim članovima.
Godine 2014. od Grada dobivamo prostor u Zakmardijevoj 5, a do tada smo bili bez vlastitog prostora podstanari u Gradskom muzeju u Križevcima i u nekadašnjoj zgradi Komunalnog poduzeća.
Bili ste “podstanari” u Muzeju, kako teče dalje suradnja između KLK-a i Muzeja, a s obzirom da je vaš dopredsjednik bio nekad ravnatelj, a sada je već neko vrijeme u mirovini?
I dalje nastojimo surađivati. Ali od kada Homen Zoran nije ravnatelj ta suradnja je sada osjetno manja nego prije. Slabo izlažemo u prostoru Likovne galerije. Jasno, Muzej ima svoje programe i projekte, ali nastojimo koliko je to moguće i dalje surađivati.
Kako vas ostali doživljavaju?
Nažalost, mi smo daleko cjenjeniji i priznavaniji izvan grada. Dio slikara KLK je izlagao u Koprivnici, Ludbregu i Poreču. Ovdje, u Križevcima nekako nas ne doživljavaju. Spomenula sam nedavno i gradonačelniku Rajnu da nas se slabo prati. Ovdje ne mislim financijski, jer svi programi su nam odobreni i financirani. već mislim da smo slabo zastupljeni medijski.
Čak ni na stranicama Grada se ne prate naše aktivnosti. Slikari KLK-a često su pozivani na likovne kolonije u prijateljske LU i sekcije na području županije a i šire,pa smo sudjelovali u Varaždinu, NP Plitvice, Brezničkom Humu, Popovači Vrbovcu da ne nabrajam dalje.
No, koliko pratimo, može se primijetiti da vaše izložbe privuku popriličan broj posjetitelja. Potvrda tome je i lipanjska godišnja izložba koju organizirate svake godine pred Spravišče.
Istina, to nam je najbolja promocija. Već godina koliko sam ja predsjednica imamo u lipnju Godišnju izložbu naših članova , kako bi svi mogli pokazati svoja slikarska dostignuća . Zadnjih godina GI je postala stalnim programom Križevačkog velikog spravišča, jer tada je dosta građana i turista koji dođu na izložbu.
Ove godine gostovali smo u Ludbregu na poziv Knjižnice iz Ludbrega u sklopu njihova programa „Dani Bože Hlastica“ na izložbi slika pod nazivom „Poezija umjetnosti“. Pozvani smo da sudjelujemo i sljedeće godine na izložbi koja će biti u siječnju. Na poziv Župe bl. Alojzija Stepinca iz Koprivnice imali smo u tamošnjem pastoralnom centru jako lijepu izložbu članova KLK-a, a koju je posjetilo dosta Križevčana, što nas je iznenadilo, tako da vjerujem da smo uspjeli steći i formirati neku svoju publiku koja nas prati.
Ove godine ste djelovali i humanitarno.
Tako je. povodom Valentinova u Hotelu Kalnik, KLK bio glavni organizator humanitarne zabavne večeri na kojoj se akcijski prodavalo slike iz našeg fundus slika, koje su stečene organiziranjem likovnih kolonija, a sav novac koji se prikupio išao je za Udrugu Maslačak Križevci, udrugu koja se brine za djecu i odrasle s posebnim potrebama, a koja već neko vrijeme provodi akciju prikupljanja sredstava za nabavu kombi vozila. Donirali smo preko 35 slika. Neke su se prodale na samoj aukciji, a ostale smo dali Maslačcima da ih sami prodaju. Zapravo smo spojili ugodno s korisnim. Građani su dobili neku vrstu zabave za Valentinovo, a naši Maslačci neka financijska sredstva, a KLK promidžbu.
Detalj s humantarnog koncerta i aukcije slika za Udrugu Maslačak
Uz ovaj humanitaran rad, koja je vaša redovna djelatnost bila kroz godinu.
Mi smo zapravo turbo aktivni od početka godine, kada smo odradili ovu humanitarku, veću su lagano počele pripreme za Dan grada. Tu smo odradili jednu veliku likovnu koloniju, koja je tematski bila pretežno vezana na vedute Križevaca, jer za njih postoji dosta interes, osobito tvrtki i ustanova.,. Odradili smo i memorijalnu izložbu, na otvorenom na trgu A. Nemčića, u sklopu programa Dana Grada, a u spomen na našeg osnivača tj., jednog od osnivača KLK-a, pokojnog Marcela Jelaka.
Nadalje u organizaciji KLK imali smo školu slikanja drugu po redu, jer POU već dvije godine nije ništa po tom pitanju poduzimalo. Školu je polazilo u prosjeku oko 15 polaznika, uglavnom članova KLK-a pod metorstvom prof Homen Zorana, ali više od toga nismo mogli zbog malog prostora, a Zoran Homen nema pak toliko vremena da bi u dvije grupe vodio nastavu. U principu ima zainteresiranih. Jesenas je opet POU angažiralo prof. Homena i otvorilo školu slikanja, pa je mi sada nemamo. Nadalje, za Spravišče smo također odradili koloniju i Godišnju izložbu KLK-a.
U rujnu za Dan sv. Marka Križevčanina, u sklopu programa mi se uključujemo sa sakralnom izložbom, koju odrađujemo uz potporu Župe sv. Ane. Sakralna izložba pod nazivom „Molitva sv. Marku Križevčaninu“ postala je tradicionalna i međunarodna jer se prijavljuju slikari iz cijele Hrvatske , a ove godine je bila jedanaesta .
Nakon toga u Gorenjvinskoj kleti održali smo još jednu veliku međunarodnu likovnu koloniju, gdje su sudjelovali slikari iz cijele Hrvatske. Te kolonije su nam vrlo važne, jer su nam izvor slika. U fundusu posjedujemo oko 200 slika.
Svakako moram napomenuti da nekoliko godina za redom slikari KLK-u uspješno sudjeluju na Susretima likovnih stvaralaca amatera pri organizaciji Hrvatskog sabora kulture. Svake godine smotra je u jednom od gradova Hrvatske. Četiri do pet autora bude izabrano a i uvijek imamo nekog s pohvalnicom za slikarsko postignuće. Ove godine izabrano nas je 5 autora od 11 prijavljenih i imamo jednog s pohvalom za postignuće u slikanju uljem na platnu. Ove godine Susreti i izložba su bili u Slavonskom Brodu u organizaciji HSK.
U studenom smo bili suorganizator 7. festivala zabavne glazbe „Zlatne note Križevci“. Festival za koji ionako već treću godinu doniramo sliku iz fundusa KLK-a za nagradu pobjedniku fesivala. Ove godine jedna veduta Križevaca otišla je s pobjednicima u Trogir.
Koja ja Vama najdraža tehnika slikanja?
Svestran sam slikar. Sve slikarske tehnike volim, od olovke, akrila, ulja, pastel mi je jedno vrijeme bio malo opsesija, kao dijete sam voljela tempere, koje su danas zamijenile uljne boje. Dakle, radim sve medije. Nije da neke posebno volim, jednostavno sve ovisi o trenutku kako me kad primi. Međutim, najčešće radim akril, jer je dosta zahvalan. Ulje zahtjeva duži rad, treba ga postepeno raditi i treba se duže sušiti i treba više vremena posvetiti, ali naravno takve su slike najvrjednije. Zbog obaveza oko vođenja udruge , ne slikam baš koliko bi htjela.
A koji su motivi najdraži odnosno koji prevladavaju?
Tu sam isto svestrana. Volim sve slikati od veduta, životinja, pejzaža, mrtve prirode, sakralne motive. Naravno, slikam i ono što hoće onaj tko nešto naruči. Ali, opet sve ovisi o, trenutku, raspoloženju za slikanje. Zapravo, nemam posebnu temu koju volim slikati sve volim. Kolorist sam, volim život, svjetlost, radost to je ono što se odražava na mojim slikama.
Rekli ste da se završetkom osmog razreda dobili fotoaparat i da ste dosta slikali. Je li neka od tih fotografija „pretočena“ na platno?
Doma imam desetak albuma sa fotografijama raznih motiva. Prije sam imala mogućnost izrađivanja crno-bijelih fotografija starinskom metodom u tamnoj komori. Kroz akciju, koju je vodio prof. Ante Starčević „Ništa nas ne smije iznenaditi“ ja sam se naučili raditi neke fotke na taj način, gdje smo mogli malo retuširati i prčkati po tim fotkama. Tako da kada sad pregledavam te fotografije i nešto bi se moglo naći na platnu.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Svuda oko sebe. Primjerice ,dok se vozim nekamo. primijetim razne krajolike ili kada idem na izlet vidim stvarno lijepu prirodu, pa dobijem onaj trenutak u sebi, da bih to slikala.
Moram spomenut da sam realist po stilu slikanja. Oduševljavale su me slike, osobito pasteli, pokojnog prof. Srimšek Vladimira, a kasnije realizam prof. Homen Zorana koji je moj glavni učitelj od kojeg sam mnogo naučila i još učim. Nije da ne volim ostale stilove, ali realizam volim.
Je li se skupo baviti slikanjem?
Kad vam netko dođe po sliku i kad mu kažete koliko ona vrijedi odnosno kolika je potražnja za nju onda se svi čude. Naime, moram reći da je to skup hobi. Platna se kreću od 40 kuna nadalje ovisi o dimenzijama. Boje su dosta skupe. Jedna tuba od 15 mg košta 30 kuna. To je neka srednja cijena. Pa tu su i kistovi, koji isto različito koštaju, ovisno naravno o kvaliteti, slikarski mediji itd. Ulje je najskuplji medij definitivno. Slikarstvo je dosta skupi hobi, ali ako ga voliš snaći ćeš se.
Neka poruka za kraj.
Svi ste dobrodošli u našu udrugu. ne samo na izložbe. Jednom tjedno imamo druženja utorkom, od 18 do 21 sat u našim prostorijama koje su ujedno i galerija KLK-a, Zakmardijeva 5 u Križevcima. Tu se mogu pogledati slike iz našeg bogatog fundusa i izabrati i povoljno kupiti za poklon za neku prigodu.
Slikamo, malo se dogovaramo oko aktivnosti udruge, ali se družimo. Mi smo tu kao jedna mala familija, a svi željni dobrog druženja neka nam se pridruže, a posebno pozivamo mlade da nam se bez ustručavanja jave i pridruže.
Pet godina vodim udrugu, organiziram mnoge izložbe i kolonije, a još nisam imala svoju samostalnu izložbu, naravno sudjelovala sam na mnogo skupnih izložbi. Pripremam svoju 1. samostalnu izložbu polovicom prosinca i pozivam sve ljubitelje likovnosti i slikarstva da je dođu pogledati.
dp/pigorski.hr
fotografije ustupila Zdenka Vrabec