Nedostatak kvalificirane radne snage u građevinskom sektoru ogroman je problem s kojim se hrvatske građevinske tvrtke svakodnevno suočavaju. Na burzi je velik broj nezaposlenih ljudi, no većinom su to zanimanja koja ne zadovoljavaju potrebe naših građevinara.
Kronično nedostaje stolara, tesara, krovopokrivača, dizaličara i svih ostalih strukovnih zanimanja, a građevinske tvrtke poput križevačkog Radnika prisiljene su tražiti radnike i van granica Hrvatske što nije nimalo lagan posao jer kvalitetnih radnika sve je manje. Stanje na tržištu se neznatno popravilo povećanjem uvoznih kvota unatrag nekoliko mjeseci, no sve je to privremeno „krpanje“ bolesti, pojasnio nam je Mirko Habijanec, predsjednik Uprave križevačkog Radnika.
– Uvijek naglašavam kako je uzrok svemu neadekvatno školstvo koje proizvodi kadrove koji nam ne trebaju. Na burzi rada u našoj županiji na posao čeka 1500 ljudi, no sve su to struke koje su nama „neiskoristive“. Privreda kod nas u ovom trenutku traži 500 ljudi kojih nema i zbog toga smo i mi primorani radnike tražiti negdje drugdje u okolnim zemljama –kazao nam je Habijanec.
Uvozne kvote za radnu snagu u građevinarstvu koje su prije bile veliki problem su se nešto popravile pa je sada prema novim odlukama ukupan broj ljudi koji mogu doći raditi u Hrvatsku povećan na oko 20.000 ljudi, no Habijanec kaže da ih je unatoč dozvolama vrlo teško pronaći, dok je to kod nas gotovo nemoguća misija posebice nakon odljeva mladih ljudi put Njemačke i ostalih zapadnih zemalja.
– To je velik problem jer ljudi idu za većom plaćom što je logično, ali mi o tome već odavno razmišljamo i gotovo smo 50 godina prisutni na tržištu Njemačke te omogućavamo radnicima da preko nas steknu dodatna znanja i vještine. To je naš način kako da zaustavimo odljev, a ako već moraju otići neka onda budu barem u našem „krilu“ jer uvjete koje nudimo su dobri – kazao je Habijanec.
Ističe kako po pitanju radnika nisu samo oni kao velik poslodavac u problemu jer manjak osjete i brojni podizvođači kojima nedostaje radnika obrtničkih i instalaterskih zanimanja, a osjeti se i nedostatak visokoobrazovanog kadra tehničkog usmjerenja koji je „pobjegao“ u javni sektor.
– Kvalitetnih ljudi koji se mogu uklopiti u rad unutar tvrtke je jako malo i tu je sustav školstva jako zakazao jer ne isporučuje dobre kadrove. Osim toga, dok god je u javnom sektoru plaća 40 posto veća u odnosu na gospodarstvo neće biti pomaka. Oni koji ne upadnu u javni sektor će i dalje bježati glavom bez obzira i nećemo ih moći zaustaviti – upozorava Habijanec.
Građevinarstvo je motor gospodarstva, napominje naš sugovornik, a ako neće biti zastupljeno s barem deset posto u godišnjem BDP-u države neće biti napretka u investicijama, niti novih zapošljavanja. Rješenje je kaže u dodatnom povećanju plaća za što se kao predsjednik Udruge poslodavaca graditeljstva zalaže već dugi niz godina.
– Osnovne plaće u našem sektoru moramo postaviti na polovicu njemačkih, no tu ima dosta otpora od određenih poslodavaca, ali i od države koja je dopustila razna prava koja nemaju realnu podlogu. U to se moraju uključiti i jedinice lokalne samouprave i gospodarstvenici, nije to neka nauka, samo se trebamo prilagoditi realnim uvjetima jer ništa više nije isto kao prije – zaključio je Habijanec.
K.Sigetić/Glas Podravine i Prigorja