U katoličkom kalendaru velik je broj svetaca imenom Ivan. Mnogi ljudi stoga miješaju i zapravo ne znaju kada im je imendan, jer misle da svaki Ivan ima imendan na blagdan bilo kojeg Ivana. U ranija vremena ljudi su pisali puno ime, pa smo tako imali Ivana Krstitelja, ili na primjer Ivana Nepomuka kao puno ime. Ta su dva Ivana ujedno bili i najčešća krsna imena, dok se rjeđe pojavljuje Ivan Evanđelist (odnosno Ivan Apostol), čiji blagdan obilježavamo trećeg dana Božića.
Ivan Evanđelist svakako je jedna od najvažnijih novozavjetnih figura: pripisuje mu se jedno od četiri evanđelja, tri poslanice, te najmističnija knjiga Biblije, Otkrivenje ili Apokalipsa. Pored toga, kao jedan od Dvanaestorice, onih koji su hodali s Isusom, ponekad je istaknut, kao ‘učenik kojeg je Isus posebno ljubio’.
Nasuprot trojici ‘Sinoptičara’, odnosno tri evanđelja koja se isprepliću u događajima i epizodama koje su uzajamno pripisivana, Ivanovo je evanđelje pisano nezavisno, te izostaju scene i događaji iz Sinoptičara, dok se donose neke druge zgode.
Bibličari zbog jezičnih razloga dvoje da je evanđelje napisano tako rano da bi ga doista pisao jedna od učenika, mada su mnoge epizode opisane neposredno i sa naizgled nevažnim detaljima. Stoga je moguće da je evanđelje doista uređeno kasnije, ali prema nekom originalnom predlošku. Proslov Ivanovog evanđelja (Iv 1:1-18), čuven je zbog svoje hermetičnosti, te se na njega rado pozivaju i sljedbenici Gnostičke crkve.
Konačno, tu je i posljednja knjiga kanonske Biblije, Otkrivenje, koju je prema predaji Ivan napisao u dubokoj starosti na otoku Patmosu. On, naime, nije, poput ostalih učenika otrpio mučeništvo, nego je posebnom milošću bio pošteđen. Ova knjiga posebno budi, i budila je maštu bibličara, vjernika, te posebno umjetnika, najviše zbog toga što se radi o proročkoj knjizi. Stoljećima vlada uvjerenje kako ova knjiga predstavlja podroban scenarij po kojem će se posljednji događaji odvijati, a pojedini pojmovi iz Otkrivenja, poput ‘sedam pečata’, ‘četiri jahača Apokalipse’ ili ‘završne bitke kod Armageddona’ ušle su u jezični žargon svakodnevnog govora.
Prikazi Ivana u likovnoj umjetnosti česti su, jer on u likovne prikaze ulazi kroz nekoliko tema i ciklusa. Najprije tu su prikazi četiri evanđelista, među kojima Ivana prepoznajemo kroz simbol orla. Također, dok su ostala trojica prikazani kao časni starci s bradama, Ivan je redovito golobrad.
Njegova golobradost (kao obilježje veoma mladog muškarca), redovit je atribut Ivana, te će ga uvijek isticati među ostalima, kako evanđelistima, tako i među učenicima na prikazima evanđeoskih zgoda. Ivan se ističe kao jedini golobradac na prikazima Posljednje večere, što je teoretičarima zavjere dalo povoda da u Ivanu (npr. na onoj najpoznatijoj, Leonardovoj), prepoznaju ženu, štoviše baš Mariju Magdalenu.
Ivan se redovito pojavljuje u prikazima Raspeća, i to ne samo u narativnim scenama sa mnoštvom likova, nego i u najsažetijim prikazima, koji obično stoje na gredi usred trijumfalnog luka svetišta. Tamo se pored raspeća pojavljuju samo dva lika, Bogorodica i Ivan, kojem Isus sa križa povjerava brigu o majci. U svim ovim situacijama Ivana je lako prepoznati. Ako se, međutim pojavljuje samostalno, kao oltarna skulptura na primjer, tada neće imati sa sobom orla, a i njegova golobradost neće toliko odudarati, pa će ga biti malo teže prepoznati. U tim slučajevima prepoznat ćemo ga po knjizi, često otvorenoj u koju zapisuje, i / ili po kaležu sa hostijom, kojeg drži u ruci.
Likovni prikazi koje smo izabrali potječu iz Hrvatske, Slovenije i Austrije. Na gotičkoj konzoli u Celjskoj kapeli u Celju, Ivan u jednoj ruci drži svitak s tekstom, dok u drugoj ima medaljon sa amblemom orla. Reljef nad portalom ptujske župne crkve prikazuje Presveto Trojstvo, sa Marijom i Ivanom lijevo i desno, dok su nad portalom bečke crkve Santa Maria in Gestade prikazani Sveti Ivan Krstitelj i Evanđelist.
Na konzolama portala bečkog Stephansdoma prikazani su sva četiri evanđelista sa životinjama koje ih simboliziraju, a na reljefnom prikazu Raspeća, među mnoštvom likova Ivana prepoznajemo kao muškarca koji podržava Bogorodicu.
Oba drvena kipa Ivana potječu sa Raspeća nad svetištem, u crkvi u Neubergu (Austrija) i iz Svetog Križa u Križevcima (sada u Gradskom muzeju). Na reljefnom oltariću Svetog Jakova iz Dubrovnika, Ivana prepoznajemo po kaležu, a naravno, i tu je golobrad.
Najljepša skulptura hrvatske renesanse, vjerojatno je Duknovićev Ivan Evanđelist i kapeli Blaženog Ivana Orsinija u trogirskoj katedrali. Posebno je zanimljiv oslikani oltar u crkvici ponad lepoglavskog samostana, gdje je Ivan Krstitelj Ranger naslikao čak dvadesetak likova različitih svetaca imenom Ivan. Ivan Evanđelist prikazan je na vrhu oltara, pod svodom, sa kaležom u ruci.
Zdenko Balog/prigorski.hr