Predstava “Tko tu koga? Zona pansiona” u režiji Tamare Damjanović, premijerno postavljena u subotu u Satiričkom kazalištu Kerempuh, distopijski je pokušaj satiriziranja prijeteće demografske apokalipse, u tragikomediji koja demistificira i ismijava političke elite.
Tekst Borne Vujčića bavi se problemom demografije nakon popisa stanovništva koji je ukazao na drastičan pad broja stanovnika. U Hrvatskoj je sve manje Hrvata i na dobrom je putu prema nacionalnoj katastrofi. Kako spasiti državu? Kome će ići planine? Kome će pripasti more? Ukratko, država tone i nema vremena za okolišanje. Situacija je gotovo ratna.
Povezujući uzroke pada nataliteta s pojačanom ekonomskom migracijom s jedne strane te manjim brojem djece u modernim obiteljima s druge, Vujčić zamišlja kako bi to bilo kad bi se tim problemima pristupilo na sličan način kao što se pristupalo pandemiji koronavirusa.
Oformljuje se skupina pod nazivom Nacionalno nadleštvo za natalitet (NNN) na čelu s političkom spin-majstoricom Tarom Jakovljević (Mia Anočić-Valentić), koja pod izlikom vraćanja Hrvatima izgubljenog osjećaja nacionalnog identiteta dobiva praktički neograničenu moć odlučivanja u osmišljavanju strategija za sprječavanje demografske kataklizme.
Parodija je tim snažnija što se više oslanja na prepoznatljive i već postojeće mehanizme – glavno oruđe ovog ‘kriznog stožera’ je sustav e-građani, koji uvodi novu revolucionarnu uslugu, “e-upari”. Taj internetski servis osmišljen je kako bi potakao ljude na pronalazak idealnog partnera pomoću e-kriterija kako bi ih se što više što brže i lakše e-vjenčalo i pravilo bebe. U skladu s prepoznatljivim populističkim politikama, svi parovi koji se na taj način spoje dobivaju i poticaje: stan i hranu u nekoj od Zona pansiona koje se grade diljem države, gdje nezaposleni ne plaćaju najam.
Karikirajući demokratske mehanizme političke manipulacije, Vujčić demistificira i ismijava političke elite.
Članovi NNN-a slave preuzimanje apsolutne vlasti dijeleći među sobom nove izmišljene funkcije. Najstariji Hrvat Ignjat Rottman (Vilim Matula) sa svoje 102 godine i počasnim članstvom u HDZ-u postaje ministar hrvatske baštine, a tu su i ministrica prosperiteta (Ines Bojanić), ministar humane reprodukcije (Josip Ledina) i ministar pozitivne propagande (Karlo Mlinar).
Protutežu ovoj skupini licemjernih grabežljivaca čini simpatična grupica novih stanovnika Zone pansiona, bračni parovi Silvia (Ornela Vištica) i Roko (Borko Perić), model savršenog e-para koji ipak nije posve idealan, te Lejla (Mirela Videk Hranjec) i Đutko (Damir Poljičak), čiji razlozi za brak nisu baš skroz u skladu s politikom vladajućih. Tu je i živopisna Živa (Ana Maras Harmander).
Oni su pod neprekidnim video nadzorom uprave – scenografija Sheron Pimpi-Steiner i Ivane Živković smjestila ih je u prostor okružen mramornim stupovima i platnima za video projekcije, naglašavajući hladnu proračunatost državne politike psihodeličnim kičem (autor video materijala je Luka Matić). Eklektična karikaturalnost odražava se i u kostimima Marite Ćopo, u što se dobro uklapa glazba Katarine Ranković s podosta pjevanja.
Sve je dobro dok brojke rastu, ali što kad počnu stagnirati, ili čak padati? Vladajući posežu za sve radikalnijim mjerama, kondomi se izdaju isključivo na recept, parovi koji ne uspiju postići začeće u kratkome roku moraju početi skupo plaćati smještaj i obroke… Što su ulozi veći to su političke spletke zaoštrenije, a “narod” nemirniji. Superheroji ‘kriznog stožera’ prije ili kasnije moraju pasti u grotlo korupcijskih i drugih afera.
Kako karikature autoriteta postaju sve veće karikature, metaforički rat za Hrvatsku rasplamsat će se u sukob klanova iz kojeg će neki izaći u lisicama a neki kao bolji ljudi. Kad se dim borbe raziđe, ljubav će pobijediti.