Posada jedrenjaka Bountyja preuzela je 1789. kontrolu nad brodom i kapetana prepustila na milost i nemilost oceanu, događaj ovjekovječen slavnim filmom “Pobuna na brodu Bounty”. Potomke pobunjenika na otoku Norfolk danas optužuju da uspomenu na Bounty koriste kako bi zaštitili svoje sebične interese, piše u četvrtak BBC.

Sebe opisuju kao moderne pobunjenike koji ustaju protiv tiranije, baš kao što su Fletcher Christian i ostali mornari s Bountya ustali protiv kapetana Williama Bligha.

No kritičari kažu da se otočani s Norfolka koji tvrde da im Australija želi oteti domovinu zapravo boje gubitka moći i povlastica koje uživaju već generacijama.

Oko 1700 stanovnika Norfolka, australskog prekomorskog teritorija u južnom Pacifiku, duboko je podijeljeno oko plana savezne vlade da im 1. srpnja ukine poluautonomiju.

Nekoć porezna oaza i popularno turističko odredište, Norfolk, udaljen 1600 kilometara od Sydneya, godinama je živio izvan dosega središnje vlasti u Canberri.

Plan je da ga se sada uključi u porezni i socijalni sustav, rekao je upravitelj otoka Gary Hardgrave koji ističe da polovica stanovnika živi na granici siromaštva ili ispod nje.

Hardgrave odbacuje pozive za ostavkom malobrojnijih, ali zato ne manje glasnih lokalnih otočana čije podrijetlo seže na otok Pitcairn, kamo su pobunjenici pobjegli sa skupinom Tahićanki nakon što su ovladali Bountyem 1789.

Iako ih je puno manje od Australaca i ostalih došljaka, ti originalni stanovnici Norfolka, čiji su preci sredinom 19. stoljeća migrirali u bivšu britansku kažnjeničku koloniju jer im je Pitcairn postao premalen, dominiraju političkom i javnim životom otoka.

Kada je Australija prošle godine ukinula deveteročlanu zakonodavnu skupštinu koja je otokom upravljala 35 godina, stanovnici “plave krvi” osnovali su udrugu Otočni narod Norfolka za demokraciju,

Prošlog su mjeseca poslali UN-u peticiju tražeći priznanje prava na samoodređenje.

I dok su njihovi zahtjevi dospjeli na naslovnice, malo toga se dosad čulo od tihe manjine, onih koji vjeruju da bi Norfolk mogao profitirati od bliskih odnosa s Australijom.

“Kao u svakom malom mjestu, ako idete niz dlaku svjetini, ona se kasnije okrene protiv vas i na kraju vas napadne”, kaže Hardgrave.

Među onima koji se ne boje izreći drugačije mišljenje je Mike King, hotelijer i bivši političar koji je živio na otoku 45 godina. On pozdravlja planove Canberre i nada se ulaganjima u zapuštenu infrastrukturu Norfolka koja bi mogla dosegnuti 20 američkih dolara.

Tome stavu protivi se Andre Nobbs, bivši političar koji kaže da su otočani “tužni, uznemireni i razočarani” potezima australskih vlasti i optužuje Canberru da izmjenom zakona želi “izbrisati kulturu i naslijeđe Pitcairna”.

Otok poznat po pješćanim plažama, zgradama u kolonijalnom stilu i padinama prekrivenima gustim borovim šumama desetljećima je prosperirao od turizma. No konkurencija jeftinijih pacifičkih otoka dovela je do pada broja turista, bankrota turističkih tvrtki i odlaska petine stanovnika.

Neki koji su ostali uvjereni su da se Norfolk može brinuti sam o sebi, zahvaljujući prihodima od ribarstva i offshore bankarstva. No Nobbs tvrdi da je Australija “opstruirala svaki pokušaj stjecanja vlastitih prihoda”, uključujući uzgoj i izvoz medicinske marihuane.

Ono što zapravo muči protureformiste, smatraju mnogi, jest prijetnja gubitka dominantnih položaja u društvu, među kojima su podjela poslova i povlastica članovima obitelji. To je nešto što su otočani pitkairnskih korijena ljubomorno čuvali desetljećima, navodno se služeći svakojakim smicalicama. Neistomišljenicima su, primjerice, rezali ograde ili izlijevali beton na ulaze u kuće.

“Ne volim zastrašivanja, a to je ono čemu stalno svjedočimo na Norfolku, kulturi zastrašivanja svih koji se s vama ne slažu”, rekao je Hardgrave.

Romantika koja okružuje priču o Bountyju još je jednom izvučena iz rukava kako bi se vladine šape držalo podalje od otoka. Riječ “pobuna” ispisana je na zidovima zatvora iz kolonijalnog doba, točno prekoputa Hardgraveova ureda u Kingstonu, administrativnom centru Norfolka.

King smatra da podjele uništavaju otočnu zajednicu. “Dijele se obitelji, pucaju prijateljstva i mislim da to neće prestati dok sam živ”, kaže on. “To je stvarno velika, velika šteta. No netko mora ispričati i drugu stranu priče”, dodao je.

hina

fah