Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Na današnji dan, 29. ožujka 1956., u Križevcima je odlukom lokalne vlasti osnovana ustanova Narodno sveučilište Križevci. Ustanova je osnovana u tragu politike osnivanja sličnih ustanova, koje su uglavnom osnivane od 1945. nadalje u svrhu obrazovanja, opismenjavanja te stručnih specijalizacija, kao i organiziranja kulturnih programa, javnog informiranja, te kulturnog amaterizma. Stoga je očekivano da su u sastavu sličnih ustanova djelovale auto-škole, glazbene škole, škole stranih jezika, amaterska kazališta, izdavaštvo, radio-stanice, narodne knjižnice, muzeji i sve slično. Slično je bilo i sa križevačkim učilištem iz kojeg su potekle ustanove i trgovačka društva poput Glazbene škole, Radio Križevaca, a u sastavu Sveučilišta dulje vrijeme djeluju Gradski muzej, te Gradska knjižnica.
Kako se situacija na terenu, od jedne lokalne sredine do druge različito razvijala, sa različitim tržišnim potrebama, ustanove su razvijale sasvim različite djelatnosti, te je inače odlično organizirana mreža narodnih sveučilišta u Jugoslaviji i Hrvatskoj dočekala 1990. kao nepoželjni ostatak prošlosti i socijalizma. Snažnoj želji pojedinaca da se narodna sveučilišta zakonom ukinu suprotstavile su se same ustanove organizirane u Hrvatsku zajednicu narodnih i otvorenih sveučilišta, na čelu sa tadašnjim tajnikom, kasnije predsjednikom Damirom Matkovićem.
Prezentirajući potrebu njegovanja obrazovanja odraslih i cjeloživotnog učenja (Life Long Learning), izborili su se za ostanak ustanova i za skromni Zakon o pučkim otvorenim učilištima, ali ne i za čvršću podršku, niti zakonske obveze o financiranju obrazovanja odraslih, niti od strane Ministarstva, niti lokalnih zajednica. Ustrajno guranje na tržište s jedne strane, a s druge strane trpanje svih mogućih zadataka u ove ustanove bilo je kobno za ukupnu djelatnost obrazovanja odraslih, izazvavši gašenje mnogih pučkih učilišta u malim gradovima. Rezultat je toga da je Hrvatska prema EUROSTAT-u imala tek skromnih 2.5% odraslog stanovništva koje je participiralo u ikakvom obrazovnom programu. Ovaj je podatak star nekoliko godina, no nemamo razloga vjerovati da je danas situacija bolja.
Poslije izdvajanja muzeja i knjižnica iz sastava pučkih učilišta, ustanove koje nisu imale snage zbog nelojalne konkurencije, privatnih provajdera koji su, radeći uglavnom ‘na crno’ preuzimali sve komercijalno isplative programe, padale su u poslovne dubioze, što su osnivači veselo dočekivali da ih ugase, ukinu radna mjesta i slično.
Nažalost, sličan se proces događao i u Križevcima, u ustanovi koja je nakon četrdeset godina poslovanja došla u teškoće. Izdvajanje Knjižnice i Muzeja provedeno je po zakonu, da bi se potom u, sada prema novom zakonu Pučko otvoreno učilište, natrpali različiti poslovi, poput promicanja kulta Svetog Marka Križevčanina kroz upravljanje Doma S. M. K., organiziranja neisplativih kazališnih predstava, outsorsanja usluga gradskim udrugama.
Sve financijske dubioze ovih djelatnosti krpale su se iz skromnih prihoda obrazovanja odraslih koje se tih godina počelo razvijati od nule. Unatoč tome, Učilište razvija i uvodi nove obrazovne programe, nabavlja potrebnu opremu za edukaciju, uređuje učionice, te se konačno izboruje za vrijedne projekte iz pretpristupnih fondova EU. U razdoblju od 1997.-2007., u samo deset godina, od nule, prihodi od obrazovanja podigli su se do 237.000 kn. U novim prostorima, u Zakmardijevoj, pokreće mnoge edukativne programe, sudjeluje u projektima ili ih i samo pokreće i vodi, te polazi uzlaznom linijom, koja se prekida još jednim gradskim ‘kresanjem’ radnih mjesta, izbacivanjem iz kvalitetnih prostora za djelatnost, koje je Učilište uredilo uglavnom iz vlastitih sredstava i uguravanjem kao podstanara novouređene Knjižnice.
Učilište i ovaj svoj današnji rođendan dočekuje sa neizvjesnošću o vlastitoj budućnosti. Ipak, nadati se da ovaj žilavi 65-godišnjak neće već nagodinu u penziju, nego da će ponovo izdržati i strpljivošću i novim idejama preživjeti višegodišnju krizu.
