Zagrebačko kino Tuškanac u prvoj polovici rujna donosi kultne naslove američkog horora čiji su protagonisti Drakula, Frankenstein, Mumija i Vukodlak, te brojna druga celuloidna čudovišta i njihovi zastrašujući srodnici.
Program, oprečan ljetnoj vedrini i prpošnosti, ali odlučan u dokazivanju da i tmurni dani mogu biti uzbudljivi, obuhvaća filmove koje je od tridesetih do pedesetih godina prošlog stoljeća producirao Universal Pictures, najavljeno je iz “Tuškanca”.
“Nastali za neizvjesnosti i straha od siromaštva uslijed Velike depresije te u godinama kada je glavnina svjetskog čovječanstva namirisala nailazak Drugog svjetskog rata, sablasti s ekrana predstavljale su dobrodošle ispušne ventile”, dodaje se.
Iz kina kažu da će ta legendarna čudovišta spekulativne fikcije i akcijskog horora pobuditi nostalgiju na djetinjstvo i roditeljsko zastrašivanje, ali i naknadnu opčinjenost popularnim krvopijama, zombijima te mumijama koji ni nakon stoljeća nastanka ne gube moć izazivanja zdrave hororske nelagode.
U programu je i kultni “Drakula” Toda Browninga i Karla Freunda s Belom Lugosijem 1931. koji je ostvario sjajan uspjeh, a iste godine nastao je i “Frankenstein” Jamesa Whalea koji je zaradio više od milijun dolara.
Za to su najzaslužniji bili majstor maske Jack Pierce i emocionalna slojevitost Borisa Karloffa koja će posebno doći do izražaja u nastavku “Frankensteinova nevjesta” iz 1935., ponovo u Whaleovoj režiji i s Elsom Lancaster u ulozi žene zbog čije neuzvraćene ljubavi čudovište postaje nesretno i zbunjeno.
Sličan uspjeh dijeli i Freundova “Mumija” iz 1932. u kojoj je Karloff ponovno briljirao, a kultni status lika vizualno ojačao Jack Pierce, a tu je i “Nevidljivi čovjek” H. G. Wellesa, još jedan uspješan film Jamesa Whalea, u kojem je u liku kemičara Jacka Griffina debitirao ugledni britanski kazališni glumac Claude Rains, a John P. Fulton je za inovativne specijalne efekte osvojio nominaciju za Oscara.
Tuškanac će tijekom prve polovice rujna prikazati i Hillyerovu “Drakulinu kći” (1936.), “Frankensteinovog sina” u režiji Rowlanda V. Leeja (1939.), Waggnerova “Vukodalaka” (1941.), Youngovu “Mumijinu grobnicu” (1942.) i Lubinova “Fantoma opere” (1943.) te Arnoldovo “Stvorenje iz Crne lagune” (1954.) i “Osvetu stvorenja” (1955.).