Dana 28. prosinca, još uvijek kroz ‘nativni’ ciklus, obilježava se blagdan Nevine dječice. Prvi puta ova je svetkovina zabilježena 505. u afričkom gradu Kartagi. Epizoda je zabilježena kod Mateja: kada su mudraci s istoka, primivši nadnaravnu opomenu, otišli iz Betlehema ne svrativši opet do Heroda, on se razgnjevio te je dao poubijati svu mušku djecu do dvije godine starosti, kako bi među njima ubio i Isusa (Mt 2:16-18). U apokrifnom Jakobovom protoevanđelju (22:1-2), epizoda je opisana otprilike istim riječima kao kod Mateja. Kanonska evanđelja, osim Mateja ne spominju događaj, kao niti poklonstvo maga s istoka.
Prvo upada u oči da je događaj u kalendaru kronološki ‘prestigao’ blagdan Poklonstva kraljeva, koji pada skoro deset dana kasnije. Kalendar nije kronologija događaja, jer to ne može ni biti zbog isprepletenosti svih spomendana. Ipak, gdje se moglo poštivati vremenski red, poštivalo se: Navještenje je devet mjeseci prije Božića, Bezgrešno začeće devet mjeseci prije Male Gospe. Zašto onda ovakva očigledna nebriga za poredak događaja?
Dio povjesničara biblijskog doba dvoji da li se ovaj pokolj doista dogodio. Rimski povjesničari podrobno opisuju Herodov život, te sva njegova zlodjela, ali ovu epizodu ne spominju. Ipak, događaj je snažno utkan u tradiciju, te se čak govori o broju djece ubijene u pokolju. Dok srednjovjekovna tradicija spominje 144.000 ubijene djece, povjesničari računaju da bi u gradu veličine Betlehema trebalo biti oko 25 muške djece do dvije godine starosti. No ako pretpostavimo da se pokolj dogodio, o čemu nam on govori?
Čak niti silnik poput Heroda, uzurpator dvojbenog prava na prijestolje ne bi poduzimao ovakav agresivan čin, kao što je pokolj nejačadi samo zbog toga što mu astrolozi kažu da su vidjeli pojave na nebu koje ukazuju na rođenje novog kralja. A potom njegovi savjetnici tek pretpostave da se dijete rodilo u Betlehemu. Herod, mada okrutan uzurpator, mnogo je činio i nastojao da si podigne popularnost među Izraelcima, koji ha nisu bili spremni prihvatiti kao potomka tuđinske dinastije. Je li Herod imao ozbiljniji razlog za strah?
Na dva mjesta u evanđeljima navedeno je Isusovo dinastičko podrijetlo (Mt 1:117 i Lk 3:23-38). Isus je, što se ne jedanput navodi, ‘sin Davidov’, potomak kraljevske loze, a opetovana genealogija do samog praoca Abrahama ukazuje na veoma konkretno očekivanje rođenja punopravnog princa Izraela. Sažeti, lapidarni govor biblijskog pisca možda pokušava u tri rečenice napisati nešto sasvim drugo: Herodovi su savjetnici proučili rodoslovlja uglednih obitelji iz loze Davidove i pronašli da je odista u Betlehemu u kući Josipovoj (Mt 1:24-25), rodio sin Jošua Bar Joseph, koji ima sva prava zatražiti krunu Izraela.
U tom slučaju Herodova bi zabrinutost dobila sasvim drugačiji oblik. Čak i ako ne bi pristupio radikalnom rješenju, pobijanju sve djece očekivane dobi, lako je zamisliti da je poslao svoje ubojice u Josipov dom sa ciljem da smaknu obitelj. No kako su oni pobjegli, a u strahu da su se skrili kod prijatelja, mogla bi kao kolateralne žrtve pasti djeca koja su odgovarala dobi i drugim poznatim podacima. Jedna bi takva tajno izvedena akcija mogla promaći rimskim povjesničarima, ali ne i tradiciji i pobunjeničkim židovskim grupacijama, koja očekuju kralja iz kuće Davidove.
U srednjem vijeku uz blagdan Nevine dječice vladao je običaj da u dječačkim školama u samostanima toga dana jedno od djece bude imenovano privremenim opatom, koji jedna dan vlada samostanom.
Naravno da su ovom prilikom djeca bila darivana, a ovaj je običaj drevan, možda stariji i od darivanja po svetom Nikoli i od običaja darivanja za Božić. Ovaj nas običaj dalje vodi do samih rimskih Saturnalija, koje se obilježavaju 17. – 25. prosinca, a koje podsjećaju na Zlatno doba boga Saturna, kada su svi bili jednaki. To su bili dani potpunog bezakonja kada su robovi smjeli gospodarima reći što su htjeli, kada se nije odgovaralo za zločine, pa su vjerojatno mnogi računi iz godine tada bili svedeni na ovaj ili onaj način. I sad se vraćamo na dvojbu od početka teksta, zašto se Nevina dječica obilježavaju prije Tri kralja? Možda zato jer vuku tradiciju od obilježavanja Saturnalija?
Prikazi Nevine dječice izvan konteksta ciklusa Isusovog djetinjstva, nisu česti. Prikazuje se obično krvni koji drži dijete za nogu i rasijeca ga mačem. U narativnijim prikazima grupa je višekratno opetovana, dok okolo majke raspletenih kosa, razdiru odjeću i pokušavaju krvnike spriječiti u pokolju. Na pluteju Svete Nediljice (Arheološki muzej u Zadru), Herod sjedi na prijestolju, potičući krvnika da dovrši djelo, dok u nastavku scene stoje dvije žene razdrljenih haljina i raspletenih kosa.
U produžetku Josip vodi Mariju i Dijete na magarcu (Bijeg u Egipat). Na fresci u Vižinadi, krvnici ubijaju djecu, dok ih majke oplakuju. S lijeve strane složena je čitava hrpa već mrtve dječice. Zanimljiv je oltar iz 17. stoljeća Nevine dječice u Dropkovcu, veoma neuobičajen titul oltara. Središnja slika prikazuje betlehemski pokolj baroknom dramatičnošću i neposrednošću promatrača, koji je usred turskih ratova lako mogao svjedočiti sličnim događajima.
Zdenko Balog