Križevčanka Tamara Kontrec posvojila je djevojčicu iz Liberije. Njezin put do posvojenja bio je i više nego težak i dramatičan. Borba s birokracijom, korupcijom i teškim, čak i po život opasnim okolnostima, koje je zatekla u afričkoj zemlji, nisu je spriječili da spasi život jedne djevojčice. Njezina Emma je danas u Hrvatskoj i Tamara je njezina ponosna majka. Donosimo vam nevjerojatnu životnu priču hrabre Križevčanke.
Kako je sve krenulo? Kako je došlo do ideje da djevojčica dođe u Hrvatsku?
Imala sam prijatelje iz Liberije na Facebooku s kojima sam se znala čuti par puta godišnje. Išla sam u Centar za socijalnu skrb polagati za posvojitelja, kako bih se mogla upisati u registar posvojitelja. Prijatelj s Facebooka je meni poslao link za registraciju na NCVO (Non goverment organization) da doniram nešto novaca za djecu u Africi, na što sam ja rekla, nema teoretske šanse. Ja ću radije posvojiti dijete i spasiti jednu dušu nego da dajem novac, a da ne znam kuda će novci otići.
Je li vam taj “prijatelj” pomogao u procesu posvojenja?
Rekao je da imaju dijete od dvije godine koje je ostavljeno u plastičnoj vrećici. Kako sam položila svoje ime u registar posvojitelja, smatrala sam da možemo početi s procesom u Liberiji. Odjednom se pojavila mama koja je tražila 500 dolara za potpis da se odriče djeteta i 500 dolara kada ja dođem. Meni je to prodaja djeteta i ja u tome nisam htjela sudjelovati. Onda mi je rekao da ima kćer od dvije godine i da je razgovarao sa ženom kako bilo bi super da ja nju posvojim.
Jeste li se u tome trenutku već pakirali za Liberiju?
U međuvremenu mi je na Facebook došao zahtjev za prijateljstvo od neke Sonje iz Liberije i počela sam s njom komunicirati. Rekla sam joj kako posvajam dijete iz Liberije, kako mi jedan prijatelj pomaže. Sonja mi je rekla da mi može provjeriti tog prijatelja. Poslao mi je video u kojem dijete ima ospice. Na tom videu je sa ženom pričao afrički jezik koji ja ne razumijem. Automatski sam poslala video Sonji i pitala što je to, a ona je mene odmah nazvala i rekla da se maknem od tog tipa. Naime, rekla mi je da je riječ o kriminalcu. Razgovarao je sa ženom, kako će me oderati, kako mi budu uzeli novac i da dijete nikad neću dobiti.
Što se dalje dogodilo? Jeste li tražili od Sonje da vam pomogne u procesu posvojenja?
Tako je, na kraju je ona meni pomogla i našla dijete u Liberiji. Spremila sam kofer, kupila sam kartu i otišla sam u Liberiju.
Možete li nam opisati kako je izgledao vaš dolazak u Liberiju? Kakvi su uvjeti života?
Došla sam na aerodrom koji je katastrofa, jer nema niti struje. Došla sam u hotel, odnosno u sobu s kupaonicom. Soba je veličine 4×4, unutra je krevet, kupaonica u kojoj ima zidana tuš-kabina. U tuš kabini je jedna plastična posuda i jedna mala kanta. 35 litara vode imate na dan, to je ograničenje.
U toj vodi sam oprala dijete, sebe, veš, pod, onda sam s tom vodom zalijala wc u kojem se vrši nužda. Nema te komocije da poslije svake nužde pustiš vodu. Kad sam došla s aerodroma već je bilo pola noći, gledam oko sebe, mrak, nigdje svjetla, nigdje rasvjete. Moram spomenuti da sam dolje imala sve organizirano, od prijevoza, zaštitara. Došla sam na gotovo, jer mi je Sonja sve organizirala.
Dolazimo sad do najvažnijeg, opišite nam proces posvojenja, kako je sve teklo?
Žena koja je potpisala papire za dijete se uplašila i pobjegla. Dva tjedna sam tražila dijete. Imala sam svoje socijalne radnike s kojima sam još uvijek u kontaktu i dobre debele veze. Potraga za djetetom kreće da 5 do 6 ljudi od povjerenjao koji odlaze u nekakva ruralna područja. Jednostavno, pitaju žene žele li dati dijete na posvojenje. Žene daju svoju djecu na posvojenje, jer one znaju da djeca idu na nešto bolje. To je najgori dio cijele priče, jer nisam smjela van iz hotelske sobe.
Ako sam išla van iz hotelske sobe, sa mnom su išla dva plaćena zaštitara i djecu su dovodili na moju terasu. Žene su djecu oblačile u najljepše haljine i po dvoje troje djece su dovodili. To su bila djeca od 4 ili 5 godina, za koje su tvrdili da imaju dvije godine, jer sam ja rekla da želim da dijete koje ima maksimalno dvije i pol godine. Nisam se nikad osjećala gore u životu. Nemaš tu konekciju s djetetom, sva su djeca lijepa i svih ti je žao, ali nemaš tu poveznicu.
Kako ste došli do vaše Emme?
Nakon dva tjedna socijalni radnik poslao je sliku od bebe. Sonja je otvorila sliku i rekla to je to. Odmah smo Sonja i ja otišle do toga mjesta. Dobila sam Emmu u deki. To je deka koju i dan danas imam i do kraja života ću je imati. To je bilo malo dijete kao bočica, nisi je imao što držati. Bila je neuhranjena i bolesna. Našli smo odvjetnika koji je napisao sve potrebne papire. Nitko to od mene nije tražio, ali ja sam odlučila financirati majku od djeteta, jer oni imaju američki princip školovanja.
Njihova školska godina košta do 200 dolara i to sam rekla da ću platiti. Kad smo potpisali papire, djetetova majka Gifty je došla u moju hotelsku sobu i s tom dekicom se nabacila i rekla da je mala moja i da se odsad imam brinuti za nju. Sonja i ja smo Emmu liječile dva tjedna, mala je imala teški oblik malarije. Već je bila za infuziju.
Afrikancima je malarija kao nama prehlada. Imala je takvu upalu pluća da nije disala, nego je hroptala. Imala je temperaturu 40-41, to je rub smrti. Kupali smo ju u hladnoj vodi, tri dana sam ležala kraj nje, nisam niti spavala, ni jela, samo sam gledala hoće li udahnuti ili izdahnuti. To je bilo tako maleno dijete. Mi govorimo o djetetu od 2 mjeseca koje već mora imati 4 do 5 kilograma, a ona je imala možda 2 kilograma.
Cijeli proces je počeo u osmom mjesecu prošle godine. Cijepljena sam nekoliko puta i odradila sam PCR test pa je putovanje išlo bez problema. Oni nemaju korone, jer su svi pocijepljeni.
Koliko je sveukupno trajao proces posvojenja?
Po zakonu od dana kad platiš 1500 dolara za posvojenje kreće proces posvojenja koji traje 90 dana, ali nije bilo tako. Liberija je država s najvećom stopom kriminala i s najvećom stopom mita i korupcije. Otvoreno kažem, potrošila sam 25 tisuća dolara, od toga mi je dobrih 60% otišlo na mito i korupciju. Dođeš izvaditi rodni list koji je isto kao i kod nas – besplatan, dođeš kod matičara i ja ga moram platiti 200 dolara. Socijalni radnik koji je plaćen od strane države i treba obavljati svoj posao, on od mene traži 20 do 50 dolara za prijevoz da bi otišao do mame i tate napraviti intervju zašto oni svoje dijete daju na posvojenje. Ja sam se naslala i naslala novaca, na koja god vrata uđete, to vas košta minimalno 100 dolara.
Koliko ste dugo bili u Liberiji?
Nakon tri mjeseca sam se vratila doma, od te nehigijene sam se razboljela. Ostavila sam dijete na čuvanje u zajednici gdje je bila moja soba, moj hotel. Ostavila sam dijete kod žene koja je imala već malu bebu, par mjeseci razlike od moje Emme, jer je nisam mogla ostavljati kod njezine vlastite majke, kad je ona nije htjela. Drugo, zato što sam znala da će dijete umrijeti, ako ga vratim Gifty. Mene je cijela zajednica oko hotela molila da ostavim dijete u zajednici, da će dijete čuvati. Bila sam doma četiri mjeseca, dok se cijeli proces nije priveo kraju.
Dakle, vratili ste se u Liberiju dok je cijeli proces posvojenja išao polako prema svome kraju?
Emma je dobila tešku malariju, završila je u bolnici i za dva dana sam bila dolje u Monroviji. Odmah sam odmah otišla dolje u ministarstvo da pitam što se čeka s mojim papirima. Njihovo je objašnjenje bilo da nemaju struje. Naime, pale generatore tek dok dođe ministrica i dok ona nema nekakvog velikog posla. Čak sam im ponudila i moj laptop, na što mi je službenica odgovorila da će razgovarati s ministricom.
Došla sam drugi dan, struja radi, socijalni radnik i tipka, tipka. Oni ne znaju sročiti jednu englesku rečenicu, nepismenost na vrhuncu, a ljudi koji rade u ministarstvu doslovce nemaju niti završenu osnovnu školu i ne znaju se potpisati. Napokon napišu te papire i odnesu ministrici na potpisivanje. Nakon toga dolazi socijalni radnik i čestita mi što sam postala majka. Ja od svih šokova koje sam doživjela, nisam bila niti sretna niti tužna nego sam bila ravna ko crta.
Sve ste plaćali gotovinom? Ima li dolje bankomata?
Imaju tri bankomata. Red na bankomatu je otprilike dva sata i čekaš kako bi podigao novce. S obzirom da sam uporna i kako sam dolje postala sa svima dobra, a imala sam i zaštitara koji je radio u banci, nazvala sam ga da mi napuni bankomat. Došla sam s 5-6 tisuća dolara i mislila sam da će mi to biti dovoljno, prema onome što sam pročitala na internetu. Kad se to krenulo trošiti, morala sam dizati kredite i odlaziti u minuseve po bankama, tome nije bilo kraja. No, u pola procesa nisam mogla dijete dati od sebe. Zvala sam Veleposlanstvo, a prvo hrvatsko Veleposlanstvo je u Casablanci, ali oni nisu mogli ništa.
Jeste li imali kakvu podršku iz Hrvatske oko papirologije, kome ste se obratili za pomoć?
Zvala sam odvjetnicu Sanelu Kontin, zvala sam je u pola sata do ponoći, plakala sam, jer mi je moj odvjetnik kojem sam ostavila sve punomoći-otkazao. Sve se događalo na Veliki četvrtak. Zvala sam Sanelu, molila da spasi mene i dijete, u 15 minuta sam sve ispričala. Zahvaljujem se Saneli, u tjedan dana mi je riješila sve na sudu, u matičnome uredu. Emma je dobila hrvatsko državljanstvo, OIB, putovnicu. Sanela je još sa svojim autom otišla po putovnicu u Koprivnicu. Veliko joj hvala.
Par iz Istre želi posvojiti dijete iz Liberije
U tom periodu dok sam bila doma, nazvao me jedan par iz Istre koji je čuo da posvajam curicu, a sami su bili zainteresirani za posvojenje. Pozvala sam ih kasnije da dođu u moju kuću pa sam im sve ispričala kako je u Liberiji. Oni su se pocijepili i završili tečaj na Centru za socijalnom skrb. Ja sam u to vrijeme bila već u Liberiji, našla im dijete i odradila im sve papire kod odvjetnika. Čekali su dva tjedna da Sanela meni napravi papire. Sad prolazim kroz proces posvajanja s parom iz Istre.
Koliko je malena Emma stara?
Zove se Emma Grace Kontrec. Grace kao milost Božja. Njezino prvo ime je Esther Mondema. Grace je vrlo učestalo ime u Liberiji. Emma sad ima 15 mjeseci, a posebno moram pohvaliti mojeg dečka koji je cijelo vrijeme bio uz mene. Svaki dan smo bili na video pozivu i svakodnevno smo kroz smijeh i suze proživljavali sve teške trenutke.
Možete li svojim iskustvom pomoći drugim parovima iz Hrvatske koji žele posvojili dijete iz Liberije?
Da, kad sam zvala ljude koji su posvajali djecu iz Afrike, nitko mi nije htio dati nikakve informacije. Ja sad razumijem zašto je to tako, kako će sad meni netko preko telefona reći da dolje vladaju korupcija, mito i ubojstva. Uglavnom, ako je netko zainteresiran, ako želi posvojiti dijete iz Liberije, poznajem ministricu spolova, socijalne radnike, supervizoricu i zaštitare i svi oni su sad moji kontakti.
Koliko se godišnje posvoji djece iz Liberije?
Moja Emmica je prvo dijete koje je ikad u postojanju Liberije posvojeno u ostatak svijeta, osim u Ameriku. U Istru bi trebalo biti drugo dijete posvojeno. Moj proces je potrajao 10 mjeseci, borbe korupcije, novaca. Proces para iz Istre traje od početka 6 mjeseca i oni će do kraja osmog mjeseca imati dijete doma, sve je riješeno. Ja sam bila prva, a njima je puno lakše i puno vrataim je sad otvoreno.
Da se vratite opet natrag i da znate kroz što ćete sve proći, biste li se upustili u tako nešto?
Bih, pogledajte Emmu. Tko ne bi za nju.
Dakle, mogu vam se obratiti ljudi koji su zainteresirani za posvajanje djece?
Idem u devetom mjesecu za Liberiju, tad mogu naći odvjetnika. Evo samo koliko košta put do tamo. Dakle, PCR test 500 kuna, cijepljenje za žutu groznicu 500 kuna, prvu vizu sam kupila za 200 dolara, drugu vizu sam kupila preko odvjetnika u Liberiji za 150 eura. Prva karta je bila 7 do 8 tisuća kuna, 20 dolara je noćenje u hotelu, ja sam bila šest mjeseci dolje. Morate računati na hranu za bebe, npr. 400-gramska hrana košta 25 dolara, plastične pelene su po 30 dolara, a to su cifre iznad hrvatskog standarda.
Planirate li upisati Emmu u vrtić?
Otišla sam u vrtiće, nema mjesta, nisam mogla dijete upisati na listu čekanja, jer se upisi vrše u četvrtom mjesecu, a ja sam tada bila u Liberiji. Sad moram za listu upisa čekati drugu godinu do četvrtog mjeseca. Došla sam u Gradsku upravu prijaviti jednokratnu naknadu, gradonačelnik Rajnu mi je vratio potrebnu dokumentaciju i to je riješeno. Jednokratnu naknadu od Grada sam dobila, ali ostaje problem vrtića. Svi smo u familiji išli u gradski vrtić pa bi htjela da i Emma ne ide u vrtiće po okolnim općinama, već da bude u Križevcima.
Svi koji žele posvojiti dijete iz Liberije, ali samo oni ozbiljni mogu me kontaktirati na 099/924-5535 i ja ću im pomoći.