Hrane ne proizvodimo ni približno onoliko koliko nam treba, a stalno se kao potencijalni spasitelj spominje Slavonija.
Više od sto vrsta akvarijskog bilja u klimakomori uzgaja se na hranjivim podlogama. Biotehnologijom pogonjene biljke izvoze se prema akvarijima diljem svijeta. Od Hong Konga do Ujedinjenih Arapskih Emirata.
”Neke prednosti in vitro tehnike je to što se dobije biljka koja je čista od patogenih klica, a tu prvenstveno mislim na viruse. Dakle, dobivamo virus free sadnice. Ono što je također prednost in vitro tehnike je što na relativno malom prostoru možemo dobiti veliki broj sadnica”, objašnjava Katarina Broz, voditeljica proizvodnje u laboratoriju.
Uzgaja se i nešto voća. Malina, kupina, lješnjak, sibirksa borovnica i kivi čekaju bolja vremena jer koronakriza pogodila je izvoz, na kojega se tvrtka Hortilab orjentirala. No,odlučili su reagirati brzo. Promijenili su planove i usmjerili se na nešto potpuno novo.
Kako objašnjava Vilim Elez, direktor i vlasnik Hortilaba: ”Procijenili smo da će povrća faliti jer će vjerojatno i drugim zemljama faliti pa će uvoz biti otežan. Stoga smo odlučili investirati u povrće. Malo kasnimo, ali kroz neka dva mjeseca, možda i malo prije, krenut će prva berba i prodaja povrća. Od povrća ćemo u dva plastenika od 1500 kvadrata posaditi rajčicu, krastavac i papriku, a vani na površini od 20.000 kvadrata sadimo salatu, blitvu, špinat i peršin”.
Domaćeg se u ova krizna vremena kupuje više nego ikad. Samo, koliko ima tog domaćeg i koliko smo kao zemlja samodostatni – pitanje je na koje odgovor glasi da su brojke prilično loše.
Kada je riječ o povrću, Hrvatska kupusa proizvodi prilično visokih 90 posto. Sami namirujemo i više od tri četvrtine potreba za lubenicama i dinjama, koje spadaju pod kategoriju povrća, a ne voća. No, kod cvjetače i brokule smo, primjerice, iznimno ovisni o uvozu. Ukupno proizvedemo 60 posto povrća koje pojedemo.
Kod voća je stanje još gore, naime, mandarina, trešanja i višanja, doduše, imamo čak i za nešto izvoza. Kod jabuka smo blizu samodostatnosti, no kod bresaka i nektarina ne proizvodimo ni četvrtinu potreba. A tek svaki 50. limun rastao je u Hrvatskoj. Ukupno ne proizvedemo ni upola voća od onoga koliko pojedemo.
Problema u proizvodnji svjesna je i ministrica poljoprivrede Marija Vučković: ”Što s tiče rajčice, primjerice, koja je jako važna kultura, tu smo na 70 posto, ali što se tiče prerađene rajčice smo na 18 posto. One kulture u kojima smo najbolji, ali ni blizu dovoljno su kupus pa salata s kojom smo na 70 posto. Imamo zemlju s kojom možemo učiniti mnogo više i uskoro ćemo s promjenana ruralnog razvoja”.