U poštanskom uredu Križevci dana 8. siječnja u uporabi će biti prigodni žig povodom 150. obljetnice smrti biskupa Mirka Ožegovića. Uz prigodni žig pripremljena je i prigodna omotnica. Crtež je izradila Štefica Palošika, a žig i omotnicu oblikovali su Stjepan Zdenko Brezarić i Vladimir Palošika.
Kako piše biskup dr. Mile Bogović,” Mirko Ožegović rodio se u Vinarcu, (župa sv.Petar Orehovec blizu Križevaca op.V.P.) 30. rujna 1755. godine. Obitelj potječe iz obližnjeg Barlabaševca, po čemu će i Mirko nositi naslov Barlabaševački.
Pod utjecajem brata Stjepana upisao je mudroslovnu (pravnu) akademiju u Zagrebu. Sljedeći svoje unutarnje nagnuće Mirko nakon završene akademije ulazi u bogoslovsko sjemenište i postaje svećenik. Zaredio ga je Maksimilijan Vrhovac s kojim će tijesno biti povezan sve do njegove smrti, a možemo reći da mu je u određenom smislu bio učenik i nastavljač njegova djela.
Okusivši najprije kapelanski pa župnički život postat će Mirko zagrebački kanonik povjeravane su mu razne crkvene i civilne službe, a 1829. postaje član Stola sedmorice u Pešti. Ostavio je više stručnih brošura u kojima je kao pravnik postavio zdravu podlogu za hrvatski narodni preporod. Godine 1833. imenovan je biskupom združenih biskupija senjske i modruške ili krbavske.
Od tada će biti vezan uz Senj sve do svoje smrti 1869. godine. Svakako da će ga Senj najviše pamtiti po tome što je 1839. obnovio Senjsku gimnaziju i što je 1857. ustanovio konvikt koji će se po njemu nazvati “Ožegovićianum”. Za svoj rad dobio je brojna crkvena i državna priznanja.
U 19.stoljeću na području tadanje Banske Hrvatske..trojica zaslužuju posebno mjesto: zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1787-1827), senjsko-modruški biskup Mirko Ožegović (1833-1869) i biskup bosansko srijemski ili đakovački Josip Juraj Strossmayer (1849-1905).
Njih trojica nisu samo u vremenskom nego i u idejnom smislu pokrili cijelo stoljeće. Od te trojice najslabije je u našoj historiografiji proučena uloga Mirka Ožegovića.
Vladimir Palošika/prigorski.hr