Kreatori glavne struje javnoga mnijenja i njihovi slugani u svojevrsnom političkom inter regnumu nametali su se kao jedini protagonisti te su se dobrano još jednom kompromitirali i tako dali dodatni razlog svim dobrohotnim hrvatskim građanima da budu još kritičniji prema medijima i da se počnu suprotstavljati medijskom teroru kojemu nema mjesta u demokratskom društvu unutar EU-a.
Cijelo razdoblje od parlamentarnih izbora do oblikovanja nove vlasti hrvatska javnost izložena je posebnom medijskom tretmanu koji bi se mogao okarakterizirati čak i kao svojevrsni teror. Ta pojava zaslužuje pomniju analizu koja prelazi okvire novinskoga članka pa je ovdje moguće upozoriti tek na dio toga ipak jedinstvenoga fenomena, jer hrvatska javnost, usprkos svemu, zaslužuje istinitu, provjerenu i koliko je moguće cjelovitu informaciju, a stajališta na temelju vjerodostojnih činjenica znade oblikovati i sama.

Kreatori glavne struje javnoga mnijenja u Hrvatskoj te njihovi izvršitelji po većini medija u svojevrsnom političkom inter regnumu nametali su se kao jedini protagonisti na hrvatskoj političkoj sceni, i ne krijući koliko su duboko i srčano na strani koalicije »Hrvatska raste« i koliko su zauzeti da ta koalicija dobije još jedan mandat. Most nezavisnih lista kao nova politička snaga na hrvatskoj političkoj sceni – koja je dobila na stvarnoj važnosti i težini jer je predvodnicima obiju predizbornih koalicija po ishodu izbornih rezultata ozbiljno zaprijetio životni krah političke karijere – neprestano je doživljavala ambivalentan medijski tretman u kojem su jedine konstante bile – pritisak na tu političku snagu i plasiranje poluinformacija odnosno dezinformacija. Odnos medija prema Mostu bio je od neprijateljskoga do ulizničkoga, ovisno o tome kako su tekli pregovori Mosta i medijskoga favorita.

Prva zadaća tako usmjerenih medijskih protagonista bila je na sve moguće načine oslabiti Most, osporiti mu važnost i spriječiti Mostu realni politički utjecaj na hrvatskoj političkoj sceni. Dio medija gotovo je sve činio da ocrni Most i njegove izabrane zastupnike u Hrvatski sabor, da navuče bijes javnosti što odjednom ti ljudi, koje do sada gotovo nitko nije poznavao, kroje sudbinu predizbornih koalicija i njihovih prvih ljudi. Već u predstavljanju pojedinih zastupnika s Mostove liste umjesto relevantnih podataka o pojedinim zastupnicima javnosti su podastirali sporedne podatke o njihovoj ranijoj djelatnosti ne bi li ih tako etiketirali i marginalizirali. (Npr. Slobodna Dalmacija 24. studenoga u članku pod naslovom »Sve veze novih zastupnika s tvrtkama. Kakvim se biznisom bave i koliko su uspješni? Jedan zastupnik Mosta je uzgajao nojeve…« doslovno navodi: »Ivan Lovrinović je predsjednik NO-a Laudato TV, koja se primarno obraća obitelji. Obred blagoslova prostora u kojima je počela raditi Laudato televizija predvodio je papinski nuncij u RH Alessandro d Errico«, a prešućuje notornu činjenicu da je Lovrinović redoviti profesor i bivši dekan na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.)

Koliko su pak u tim medijima netočno, neprecizno i iskrivljeno prenošena stajališta pripadnika Mosta nezavisnih lista moglo bi se i trebalo napisati čitavu studiju. Pritom je vrlo često primjenjivana metoda da se iskrivljena interpretacija određenoga stajališta pripadnika Mosta uzimala kao vjerodostojna teza te se onda na temelju tako falsificirane interpretacije tražilo mišljenje i komentar izabranih analitičara, političara i drugih. Sve je to bilo vrlo smišljeno i sustavno činjeno s ciljem da se Most kompromitira u javnosti i da se na tu skupinu zastupnika trajno vrši pritisak, da se unese u njihove redove razdor i da se tako pomogne koaliciji »Hrvatska raste« da dođe do potpore potrebnih 76 zastupnika.

Nakon neuspješnoga pokušaja konstituiranja Hrvatskoga sabora, jer je SDP-ov kandidat za predsjednika iz redova zastupnika Mosta povukao svoju kandidaturu, kreatori glavne struje javnoga mnijenja sa svojim medijskim sluganima snažno su zagovarali nove izbore, ne dopustivši ni raspravu o velikoj koaliciji stranaka okupljenih s jedne stane oko SDP-a, a s druge strane oko HDZ-a. Mostu je rejting u medijima znatno porastao kad se činilo da će »Hrvatska raste« i Most postići sporazum o zajedničkom oblikovanju vlade, a drastično se sunovratio kad je bilo objavljeno da Most prekida pregovore s tom koalicijom. Kad je pak Most postigao dogovor s »Domoljubnom koalicijom«, onda je npr. prvi čovjek Mosta doživio pravi istražiteljski intervju na Novoj TV u kojem je novinar zaboravio na svoju dužnost da bude neutralan pa je istupio agresivno i angažirano kao da je izgubio barem potpredsjedničko mjesto u novoj lijevoj vladi…

Ništa bolje nije prošao ni novi predsjednik Hrvatskoga sabora, odmah nakon što je u drugom pokušaju ipak konstituiran Hrvatski sabor: kreatori glavne struje javnoga mnijenja i odani im mediji odmah su izvršili novu svojevrsnu medijsku diverziju te su umjesto objektivnoga prikaza onoga što je novi predsjednik Hrvatskoga sabora rekao u prvom nastupu javnosti podastrli kost za glodanje o promjeni naziva Hrvatskoga sabora.

Umjesto poruka koje su važne i relevantne za sve hrvatske građane kojima je stalo do zajedničkoga dobra, javnosti je nametnuta rasprava o tobožnjem vraćanju ustaškoga naziva. Svi koji su pisali o toj temi dobro znaju da se ime Hrvatskoga sabora može promijeniti samo u paketu s promjenom Ustava, što znači da za to treba dvotrećinska većina i da to ni u govoru nije spomenuto kao stvarni prioritet, nego tek kao mogućnost, no ipak su insistirali na toj temi te su tako zapravo još jednom razotkrili svoj politički i ideološki kredo po kojem Hrvatska najvjerojatnije ne bi ni smjela biti država, pa kako bi onda smjela imati išta što bi se zvalo državno.

Očito je, kreatori glavne struje javnoga mnijenja i njihovi slugani dobrano su se još jednom kompromitirali i tako dali dodatni razlog svim dobrohotnim hrvatskim građanima da budu još kritičniji prema medijima i da se počnu suprotstavljati medijskom teroru kojemu ne smije biti mjesta u demokratskom društvu unutar EU-a.

prigorski.hr/glas-koncila.hr