Na devetu obljetnicu smrti mons. Marka Culeja, prvoga varaždinskog biskupa, misno slavlje u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu u srijedu 19. kolovoza predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak.
U katedrali, gdje se u kripti pokrajnje kapele Svetoga Križa, nalaze zemni ostaci blagopokojnog biskupa, mnogobrojni vjernici pohodili su tijekom dana njegov grob, spomenuli ga se u molitvi te položili cvijeće i zapalili svijeće. Posebno svečano bilo je na večernjoj misi uz sliku sa svima dragim likom biskupa Marka koja ih je podsjetila na dobrog pastira koji je sve do svoje smrti služio mjesnoj Crkvi koju je vodio posljednjih devet godina svoga života, od njezina osnutka 5. srpnja 1997. godine do prelaska u vječnost 19. kolovoza 2006. godine. S biskupom su suslavili generalni vikar mons. Ivan Godina i još 20-tak svećenika, među kojima je bio i vlč. Mirko Borjan, župnik župe Belec, rodne župe biskupa Marka.
Pozdravljajući okupljene, među kojima su bili i rođeni brat Juraj i sestra s. Greta biskupa Culeja, te njegova rodbina, prijatelji, znanci i vjernici iz svih krajeva biskupije te iz različitih životnih područja na kojima je ostavio svoj trag djelovanjem, podrškom i nazočnošću, biskup Mrzljak rekao je da je svima zasigurno njegov lik još u živom sjećanju. Naglasio je kako biskup Culej ne živi samo u njihovim sjećanjima, nego on živi u Bogu, te poručio okupljenima da budu potaknuti na obnovu i učvršćenje vlastite vjere u prelazak ovozemaljskog vremenitog života u vječni život u Bogu.
U homiliji je biskup Mrzljak podsjetio kako za pokojne uvijek molimo “pokoj vječni”, kazavši da taj pokoj nikako nije nestanak života ili vrijeme u kojem se ništa ne događa, nego je to pravi život, odnosno punina života koju ostvarujemo na temelju našeg ovozemaljskog života koji smo pozvani živjeti nadahnuti Isusovim primjerom života. Isus nam je svojim primjerom pokazivao kako živjeti na ovom svijetu, kako u ovozemaljskom životu ostvarivati Božje kraljevstvo, a ono se ostvaruje kada ne živimo za sebe, nego za drugoga. Kada svoj život istrošimo za druge, kada se žrtvujemo za druge, kada se ne bojimo života kakav god on bio, kada prihvaćamo život i Božju providnost koja nam je namijenila ulogu i smisao našeg života, rekao je biskup Mrzljak.
Kada se spominjemo biskupa Culeja, možemo reći da je on svoj život istrošio za druge. I to od samog početka kada je život posvetio svećeničkom zvanju, kada je djelovao kao župnik, poglavar u sjemeništu, pomoćni biskup u Zagrebu te napokon kao dijecezanski biskup u Varaždinu. Sve do kraja nije su tužio na svoj križ, unatoč bolesti nije odustajao da svoj život istroši do kraja i time je svima nama dao primjer kako živjeti. Njegov će nam primjer uvijek biti nadahnuće za naš život u kojem trebamo svi biti svjesni da nam je Krist povjerio da je upravo On Put, Istina i Život, dakle vječni život u kojem nema nestanka, nego punine života, one punine koju je, vjerujemo, ostvario i biskup Marko prelaskom u vječnost. Neka nam njegov život i život naših pokojnih budu primjer i nadahnuće da slijedimo Krista koji nam je pokazao Put, Istinu i Život, poručio je biskup Mrzljak u homiliji.
Na misi zadušnici pjevao je katedralni zbor “Chorus angelicus” pod ravnanjem svog zborovođe i orguljaša mo Anđelka Igreca. Zbor je izveo gregorijanski requiem, misu “Cum Jubilo” M. Duruflea, napisanu za muški zbor i orgulje na temu gregorijanske mise, te pjesme posebno vezane uz pokojnoga biskupa: “Lijepa si, lijepa” (bila je to posljednja pjesma koju su mu pjevali na samrti) i Igrecovu skladbu “Znam da moj izbavitelj živi”, koja je nastala povodom smrti biskupa Culeja.
prigorski.hr/ika.hr
