Danas smo na Facebook stranici portala uživo prenosili misu iz župne crkve sv. Roka u Koprivničkim Bregima.

Homilija župnika Branka Horvata

Sigurno ste primijetili koliko je Sveto pismo, Biblija, moćna knjiga. Ne mislim samo na činjenicu da je najdostupnija ili najprodavanija ili čak najutjecajnija knjiga u ljudskoj povijesti. Ne mislim na to. Kada kažem kako je Biblija moćna knjiga svakako mislim na to kada god iznova čitate neki odlomak, možete doživjeti da iste riječi žive u sasvim novome svijetu sa sasvim novim značenjem. Riječ Božja koja progovara iz Svetog pisma je primjenjiva u svakome trenutku kako u osobnom životu tako i u činu ljudskoga roda. U tome leži moć Svetog pisma.

Današnja čitanja su nam pravi dokaz u jedinu vjeru koju moramo slijediti kada čitamo Sveto pismo, kada si ga tumačimo i želimo ga primijeniti na bilo koji aspekt ljudskoga života jest da ga čitamo u svjetlu opće i glavne poruke koju Sveto pismo nosi. Nikada ne izostaviti glavnu poruku kada idemo tumačiti Sveto pismo. Ta glavna poruka jest Božji zahvat kojim se Bog kroz čitavu povijest trudio,  zaključno s dolaskom Isusa Krista na svijet da zajedno s njime mogu uživati u vječnosti. To je srž poruke Svetog pisma.

Ako današnja čitanja čitamo upravo u ovome svijetlu možemo vidjeti i jednu poticajnu, jednu utješnu poruku koju nam Bog kroz svoju riječ nudi za današnje vrijeme, za današnju situaciju u kojoj se čitav svijet nalazi. Ta poruka jest postojanost. Postojanost je vrlina čvrstine u razmišljanju, u govorenju, u djelovanju. To je vrlina onih ljudi, koji ne odbacuju svoja uvjerenja čim se malo promijeni situacija. Postojanost je suprotna kolebljivosti. Kolebljivac danas misli jedno, a sutra drugo. Nasuprot njemu postoji osoba koja dobro razmisli prije 0dluke, a kada odluči drži ih se.

Čuli smo u prvome čitanju da braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Dakle, postojanju. Postojanju u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama. Ove četiri stvari su nam posebno važne u današnjoj situaciji. Ako je želimo nadići, ako je želimo nadvladati bez straha od bilo kakvih zala, ali i bez straha od pada naše osobne vjere u Boga u ovome razdoblju, moramo biti postojani u ova četiri aspekta.

Nauk apostolski se nastavlja u nauku i odredbama naših biskupa na čelu sa Svetim ocem, papom. Slušajmo njihove poruke, nadu, utjehu. Nemojmo smatrati da su nam ovakvim odluka o liturgiji bez naroda učinili nažao. Njihov nauk je nauk Crkve. Tko ne sluša njihov nauk, ne sluša crkvu. Njihov nauk, nauk Crkve je sažet u katekizmu Katoličke crkve. U katekizmu stoji kako su život i tjelesno zdravlje dragocjeni Božji darovi i da ih treba razumno njegovati obazirajući se na potrebe drugih i na opće dobro. To možete pročitati u katekizmu.

U ovakvoj situaciji čovjek ne smije biti sebičan, čovjek ne smije misliti na svoje vlastite liturgijske potrebe, nego mora misliti i na zdravlje i na život drugoga. To je postojanost u nauku apostolskom.

Zajedništvo je jamstvo snage i uvjerenost pojedine skupine ljudi. U prvom čitanju vidimo kako su prvi kršćani zbog postojanosti u zajedništvu uživali naklonost svega naroda. U današnje vrijeme zajedništvo se može činiti na drugi način, jer ne možemo naći u crkvama. No, to je samo privid. Dapače, zahvaljujući tehnologiji smo mi mnogi danas okupljeni i duhom prisutni na ovoj Svetoj misi. Ako ništa drugo, ova situacija nam može pomoći shvatiti da vjera u Boga nije privatna stvar. Nije samo moja, tvoja, njegova, njezina, nego je to stvar koja se zajednički živi. Nemojmo zaboraviti Kristove riječi kada je rekao gdje su trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.

Krist je sada i danas među nama, jer smo zajednički u duhu sabrani u njegovo ime. Stoga, budimo postojani u zajedništvu. Biti poslušan nauku apostolskom i težiti k tome da sada više nego ikad zajednički nastupamo kao braća i sestre. To su preduvjeti za treću i četvrtu odliku – lomljenje kruha i molitva.

Sudjelovali smo na Svetim misama ovih dana u jednom obliku, on-line obliku, no taj oblik nije do sada bio nepoznat. I do sada su se preko televizije prenosile Svete mise. Svima vam je poznato kako svećenici pred Božić i Uskrs obilaze bolesnike, obilaze nepokretne ljude kako bi ih ispovjedili. U tim obilascima sretnemo ljude vezane uz krevet te bezbroj puta čujemo koliko im vrijedi postojanost u praćenju Svetih misa.

Postojanost u molitvi i lomljenju kruga, duhovnoj pričesti tu molitvu koji ti ljudi pokazuju redoviti rezultira njihovom duhovnom snagom, koja pomaže prevladati njihove tjelesne boli koje trpe. Ovo je vrijeme koje nas stavlja u sličnu poziciju. Znamo da to neće trajati dugo. Ponovno će doći vrijeme kada ćemo se moći sjediniti s Gospodinom našim Isusom Kristom na fizički način u Svetoj pričesti. Ovaj duhovni post, koji Crkva trenutno proživljava, samo joj može pomoći da više cijeni presvetu Euharistiju kada će je moći ponovo fizički primati. Nitko ne zna što ima dok to ne izgubi. Stoga je ovo i vrijeme pedagogije, učenja o životnoj snazi, privlačnosti i nužnost Svete pričesti.

Sveti Petar u poslanici kaže kako nas snaga naša u Božjoj vjeri čuva za spasenje i kao da je pisana upravo za naše vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada moramo malo više žalostiti, zbog različitih kušnja, steknemo hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista.

Radujmo se, jer uskrsnućem Isusa Krista Bog je i nas preporodio za mogućnost ulaska u raj. Bog nas po našoj postojanoj vjeri čuva za spasenje – Aleluja. Podari nam Gospodine postojanu vjeru koju je Toma imao nakon što te živog susreo kako bismo zajedno s njime mogli ti priznati Ti si Gospodin naš i Bog naš.