Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u petak je premijerno izvelo predstavu ‘Ubojstvo’ koja preispituje prirodu nasilja i njegovo naličje, na temelju teksta suvremenog izraelskog pisca Hanocha Levina te u režiji gosta iz Izraela, Ide Rozenberga.

“Ubojstvo” kroz tri povezane priče razvija uznemirujuću priču o nasilju, osveti i neprekinutom lancu kažnjavanja u politički turbulentnome okruženju.

Redatelj Rozenberg ju je postavio univerzalno, sa snažnom antiratnom porukom, a njegovo se “Ubojstvo” može odvijati bilo gdje u svijetu.

Snažna priča izraelskog dramatičara Hanocha Levina, u Rozenbergovoj režiji, protkana je pokretom i glazbom, a u fokus su obični, mali ljudi zahvaćeni ratom.

Autor drame Hanoch Levin (1943.-1999.) jedan je od najistaknutijih suvremenih izraelskih pisaca, pjesnika i dramatičara, a njegova drama “Ubojstvo” iz 1997. osobito je aktualna danas, kada u Europi bjesni novi rat.

Riječ je o autoru koji je svojom satiričkom oštricom, na rubu apsurda i ne štedeći nikoga, često uzburkavao izraelsku javnu i kulturnu scenu.

Glumačku postavu “Ubojstva” čine članovi glumačkog ansambla HNK i mladi glumci koji još studiraju na akademiji. Vješto su prikazali ljudske priče koje se nalaze iza onoga o čemu svaki dan slušamo na vijestima.

U velikoj ansambl predstavi glume Dragan Despot, Filip Vidović, Luka Knez, Dominik Čičak, Tin Rožman, Milan Pleština, Jelena Otašević Babić, Rok Juričić, Vibor Kreković, Luca Anić, Lovro Juraga, Tesa Litvan, Barbara Vicković, Silvio Vovk, Lana Barić, Franjo Kuhar, Kristijan Potočki, Ivan Jončić, Marin Stević, Damir Markovina, Kristijan Petelin i Martin Kuhar.

Rozenberg je predstavu postavio univerzalno, u čemu ga, u oblikovanju scene, kostima, glazbe, prati autorski tim, čiji izraelski dio još čine dizajnerica scenografije Shani Tur i oblikovateljica svjetla Keren Granek.

Scenografija Shani Tur uključuje vreće pijeska, koje simboliziraju rat a ponekad i leševe, a tu je i jedno veliko sunce koje samo zalazi i nikad ne izlazi.

Raznolikost se očituje i u glazbi koju oblikuje Nikolina Belan. Uz neke svoje autorske skladbe, za predstavu je odabrala i Joea Cockera, pjesmu na ukrajinskom, dvije izraelske pjesme, Beatlese, pa čak i Mahlerovu simfoniju.

Za predstavu je jako bitan i pokret, koji oblikuje Šimun Stankov, a autorski tim zaokružuje oblikovatelj videa Ivan Marušić Klif.