Dok je situacija s novim koronavirusom usporila već ionako teška udomljavanja napuštenih životinja, udruge za zaštitu životinja u Hrvatskoj opterećene su i drugim teškim posljedicama neprovedbe Zakona o zaštiti životinja.

Udruga Prijatelji životinja, koja koordinira više od 50 udruga koje čine Mrežu za zaštitu životinja, upozorava na užasne sudbine pasa kojima se lanac urezao u vrat i koji su oslijepili ili su pak rođeni u kanalu.

Prijatelji životinja naglašavaju kako svi ti psi nisu bili mikročipirani, ne zna se tko im je skrbnik, a mnogima je zdravlje nepovratno uništeno isključivo zbog nemara gradova i općina koji odbijaju provesti Zakonom propisanu kontrolu mikročipiranja pasa.

Dodaju kako je apsurdno tragično za životinje što ta odredba postoji u Zakonu upravo kako bi si lokalne zajednice smanjile troškove zbrinjavanja skrbničkih nemikročipiranih pasa u sklonište.

-Petogodišnji Medo iz Slavonije stavljen je na lanac u štenećoj dobi, a kako je rastao, lanac se urezivao u vrat zadajući mu strašne bolove. Nesretni pas u međuvremenu je zbog nebrige i oslijepio. Za njega je saznala udruga Novogradiške njuške tek kada susjedi, nakon gotovo pet godina, nisu više mogli gledati njegovu patnju. Lanac koji mu se osam centimetara urezao u vrat kirurški je odstranjen, ali Medo će zauvijek ostati slijep. Uz sve to, Medo nije ni cijepljen ni mikročipiran. Grad je mogao spriječiti njegove patnje provedbom kontrole mikročipiranja pasa – ističe pravnica Ivana Lunka iz Prijatelja životinja.

Navodi i slučaj plahe kujice u selu pokraj Benkovca, koja je nađena sa štencima starima oko šest tjedana, koje je rodila u napuštenome zdanju.

 

– Kujica je ostavljena u visokoj trudnoći. Mikročip nema, što znači i da nije cijepljena protiv bjesnoće, pa je njezina skrbnika nemoguće identificirati. Štence su zbrinule udruge za zaštitu životinja koje i inače jedine u takvim situacijama rješavaju posljedice nemara gradova i općina koji su već trebali obići sva kućanstva i provjeriti jesu li svi psi označeni mikročipom – naglasila je.

Podsjeća da su gradovi i općine, sukladno zakonskoj odredbi, trebali do 30. lipnja 2018. organizirati provedbu kontrole mikročipiranja pasa. Do danas to nije učinilo njih više od polovice, iako je to prvenstveno u njihovu interesu.

Naime, gradovi i općine moraju zbrinuti u sklonište i platiti troškove zbrinjavanja za svakoga psa koji završi na ulici, a nije označen mikročipom.

Ivana Lunka naglašava da zbrinjavanje napuštenih pasa košta desetke milijuna kuna godišnje upravo zato što nisu mikročipirani, a niti se ne kažnjavaju sa 6000 kuna oni koji nisu mikročipirali psa.

-Neshvatljivo je da veliki troškovi zbrinjavanja nisu dovoljan motiv čelnicima lokalnih zajednica da provedu kontrolu mikročipiranja i tako smanje broj neoznačenih pasa kojih je u nekim dijelovima Hrvatske čak 50 %. Unatoč našem stalnom podsjećanju, kontrola mikročipiranja nije provedena u mnogim gradovima, pa ni u gradu Zagrebu gdje je u pilot-projektu utvrđeno oko 15 % nemikročipiranih pasa. Navedeni loši primjeri bacaju sjenu i na one lokalne zajednice koje se trude provesti Zakon- poručuje

Mreža za zaštitu životinja od početka godine do danas podnijela je 23 prijave veterinarskoj inspekciji zbog nezbrinjavanja napuštenih životinja od strane jedinica lokalne samouprave i neprovedbe kontrole mikročipiranja pasa.

Udruge apeliraju na gradove i općine da postupaju sukladno svojim zakonskim obavezama kako broj nečipiranih napuštenih, zanemarenih i bolesnih pasa ne bi dosegao alarmantne razmjere i kako bi smanjili nepotrebne troškove svojoj lokalnoj zajednici za zbrinjavanje pasa.