Vjernici u srijedu, 25. prosinca, slave Božić, rođenje Isusa Krista i jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana, a mnogi ga dočekuju u crkvama diljem Hrvatske u svečanom i veselom ozračju na misama polnoćkama pjevajući božićne pjesme.
Božić, zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada među tri najveća kršćanska blagdana. Središnji čin proslave Božića je misa polnoćka, a taj se obiteljski blagdan uglavnom slavi u krugu obitelji i najbližih.
Tradicionalni božićni simbol je božićno drvce koje se prema tradiciji počinje ukrašavati šarenim kuglicama i lampicama za Badnjak, dan kada se iščekuje Isusovo rođenje. Božićna drvca u božićno vrijeme ukrašavaju brojne gradske trgove i javne zgrade, a kućama i stanovima ona su središte oko kojega se okuplja obitelj i na Božić daruju djeca.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti.
U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa postojala u njemačkim pokrajinama još u 16. stoljeću, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična.
Jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić, kao umanjenica riječi Bog, prvotni je naziv za maloga Isusa, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus.
Božić se isprva slavio na razne datume, najčešće 6. siječnja, a početkom 4. stoljeća u Rimu je uvedeno svetkovanje 25. prosinca kako bi se potisnuo poganski običaj slavlja rođenja boga Sunca.
Svetkovina se iz Rima proširila u zapadnim, a potom i u istočnim crkvama.
Pravoslavni vjernici Božić slave 7. siječnja, po julijanskom kalendaru.