Guščerovec, naselje u Općini Sveti Petar Orehovec idealno je za ugodan život bez stresa, tvrdi Mirjana Bračun koja u Guščerovcu stanuje s obitelji. Susreli smo je nakon što je iz Križevaca dovezla sinove Antuna i Martina.
– Djeca nam pohađaju osnovnu školu u Sv. Petru Orehovec, no idu u glazbenu školu Alberta Štrige u Križevcima. Lijepo je živjeti u našem selu i baviti se poljoprivredom, bez stresnog života u gradu. Do Križevaca imamo desetak minuta vožnje, po povratku nas čeka ovaj predivan krajolik i čisti zrak – rekla je Mirjana i dometnula da se i djeca i suprug slažu s tom konstatacijom.
Inače, prigorsko naselje Guščerovec nalazi se tek nekoliko kilometara od Križevaca, te četiri kilometra od svog općinskog središta Sveti Petar Orehovec. Na nadmorskoj visini od 129 metara, zauzima površinu od nepuna četiri i pol četvorna kilometra.
Obitelj Željka Štrige još je jedna koja uživa živjeti u Guščerovcu. Kako kažu, njihovim su potomci na ovim prostorima više od 100 godina.
– Naša obitelj samo nastavlja poljoprivrednu tradiciju koju su pred stotinjak godina započeli moji preci – rekla nam je na početku razgovora Blaženka Ivanić Štriga, koja je pred 30-ak godina, nakon završene poljoprivredne škole počela još više razvijati obiteljsko gospodarstvo. Njezinim stopama kasnije su pošla i djeca; sin Stjepan također je završio srednju poljoprivrednu školu, a kći Terezija agronomski fakultet, pa znanja o suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji kod njih ne manjka.
– Prije smo imali mješovito gospodarstvo; još do prije 10-ak godina bili smo i stočari i ratari i uz tovljenike hranili mliječne krave, ali i svinje. Imali smo od 12 do 15 mliječnih krava – kazala je te dodala kako su se nakon što je otkupna cijena mlijeka počela padati, odlučili isključivo za tov junadi. Na njenom gospodarstvu radi cijela obitelj, uz nju i supruga Željka rade i njihova djeca Stjepan i Terezija te Blaženkina majka Zlatica. Uz to, imaju još i dvoje zaposlenih.
Guščerovac se može pohvaliti asfaltom, strujom, telefonom i vodovodom. Osim glavne ulice ima i tri odvojka koje mještani nazivaju Matokova ulica, Banova ulica i Talijani. Danas u četrdesetak naseljenih kuća živi oko 177 stanovnika, a osam kuća je prazno i napušteno. U školu u općinsko središte Sveti Petar Orehovec polazi desetak đaka.
Inovator iz Guščerovca
Nedaleko Guščerovca protječe rječica Kamešnica na kojoj su nekoć bile vodenice. Vlasnik jedne bio je i predak naše sugovornice, Šandor Radmanić. Njegov otac došao je ovdje iz Mađarske i od baruna Ožegovića kupio posjed. Šandor je imao kćeri Zlatu, Paolinu i Maricu koja je bila baka Blaženki. Po njenom pričanju, Šandor je bio sklon inovacijama pa je već u ono vrijeme mlin imao svoju električnu rasvjetu, a tamo se na čajanke dolazilo i iz Križevaca. Nizvodno je njegov brat Miško Radmanić također imao mlin koji je bio u funkciji još i nakon II. svjetskog rata.
– U vrijeme naše mladosti selo je bilo nešto veće, a đaci su prva četiri razreda pohađali u područnoj školi u susjednom Bočkovcu. U selu je bilo i mnogo konja pa smo imali i majstora kovača – prisjeća se Željko Štriga. Josip Jačmenjak potkivao je konje i radio druge kovačke poslove sve do 60-ih godina proteklog stoljeća. Do 70-ih godina u selu je radio i stolar Slavko Marković dok je još deset godina nakon njega svoj obrt držao živim kolar Mirko Bermanec
Sve do nedavno, u mjestu je živio i slikao naivni slikar Đuro Beloša. Mještani su se nekada najviše okupljali na „mlekani“, što je tada bio naš Facebook. Razlika je bila jedino u tome da smo se gledali u lice i znalo se kada tko govori neistinu, šale se naši sugovornici.
U vrijeme mladosti naših domaćina na vjenčanje se išlo u kočiji, a konje za takvu prigodu u 60-im godinama prošlog stoljeća uvijek su spremne imale obitelji Koretić, Pacur, Mrazović, i Ruklin. Tako je bilo sve do sedamdesetih kada su se u selu pojavili prvi traktori – IMT i Zetor koje su kupili Stjepan Kemenović i Stjepan Santo. Negdje u to vrijeme u selu su osim vatrogasaca bile aktivne i žene okupljene u tadašnji aktiv žena.
Vatrogasci su još 50-ih godina sagradili i vatrogasni dom koji je služio, a i danas služi za sva društvena događanja. Godine 2012. mještani su na inicijativu tadašnjeg župnika Stjepana Sovičeka ponovno krenuli u obnovu, uz pomoć Općine Sveti Petar Orehovec dom je dobio novo krovište i 150 stolica, a mještani su u etapama uredili i unutrašnjost. Velečasni Soviček potaknuo je i obnovu mrtvačnice te uređenje staze na mjesnom groblju.
Ovdje svoj vječni mir nalaze stanovnici Guščerovca, Šalamunovca, Orehovečkog Brda i Bočkovca pa su zajedničkim snagama krenuli i u obnovu. Ove godine ponovno se uključila i Općina pa je na groblju sada i tekuća voda, a uređuje se i još jedna staza.
Nositelj gotovo svih društvenih aktivnost u selu je i dalje DVD koje je obilježilo 75 godina postojanja i rada a na čelu mu je iskusni vatrogasac Valent Kemenović.
– Stanovnici su se ovdje oduvijek bavili poljoprivredom, no selo je imali i ciglanu gdje su mještani bili zaposleni dok su ostali putovali u Križevce – kazao je.
Kako bi još više oplemenili društveni život u selu, stanovnici Guščerovca pred desetak godina pokrenuli su manifestaciju Antunovo u Guščerovcu. Iako se već nekoliko godina nije održala, mještani okupljeni oko DVD-a namjeravaju je ponovno pokrenuti kako bi se za Guščerovec čulo još dalje.
Guščerovec nastao iz diobe nasljedstva
Guščerovečki kaštel u dokumentima se spominje još 1476. godine. Kako u svom radu piše povijesni topograf Ranko Pavleš, u spomenutoj ispravi radi se o diobi imanja Guščerovec između Frusine, udovice bana Damjana Horvata i njezine djece, te Damjanovog brata Petra i njegove djece.
O bogatoj povijesti ovog mjesta još uvijek svjedoči i crkva svetog Antuna koju je dala sagraditi grofica Eleonora Patačić, koja je nakon smrti 1834. godine tamo i pokopana. U crkvi se na dan svetog Antuna Padovanskog služi sveta misa, a u selu je proštenje. Grofovi Patačić u Guščerovcu su imali i dvorac kojemu je zadnji vlasnik bio barun Ljudevit Ožegović. Dvorac je na žalost srušen 1902. godine.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja