Ladislav Arpadović – Utemeljitelj Zagrebačke biskupije

Piše: Zdenko Balog

U Mađarskoj, a ne manje i u sjevernoj Hrvatskoj, posebno je razvijen kult triju kraljeva mađarske dinastije Arpadovića: Stjepana, Ladislava i Emerika. Često se prikazuju paralelno uz oltare i prikaze Sveta Tri Kralja, pa im je i ikonografija prilagođena ovim prvima, o čemu smo na ovom mjestu već pisali.

I dok je kralj Stjepan prikazan kao vremešni starac, a Emerik kao golobradi mladić, u sredini stoji Ladislav, u muževnoj dobi, redovito prikazan kao oboružan vitez. Atribut mu je isukan mač ili češće bojna sjekira i štit sa dvogubim križem. Kult Ladislava u Zagrebačkoj je biskupiji najrašireniji, budući je Ladislav ujedno i osnivač Zagrebačke biskupije.

Ne postoji izvorna povelja o osnivanju Zagrebačke biskupije: pa stoga ne znamo niti točnu godinu i datum, ali to se svakako dogodilo između druge polovine 1093., i prve polovine 1095. Stoga se godinom osnutka biskupije uzima 1094. O tome doznajemo iz Felicijanove isprave, najranijeg sačuvanog dokumenta Zagrebačke biskupije i sjeverne Hrvatske općenito. U Felicijanovoj ispravi, datiranoj 26. travnja 1134., stoji: ‘Za kraljevanja vrlo plemenitog kralja Ladislava, dok je ostrogonsku crkvu vodio primas Acha, a bački nadbiskup bio Fabijan, vespremski biskup Kuzma, palatin grof Jula, šomođki župan Grab, rečeni je kralj, nadahnut Božjom milošću i po savjetu ovih i drugih velikaša, ustanovio zagrebačku biskupiju, kako bi se brigom biskupa oni koje je zabluda idolopoklonstva otuđila od štovanja Boga vratili na put istine. Da, dakle, pouči neznanje toga puka, pronašao je prikladnoga Čeha, muža časna života koji se zvao Duh.’ Na temelju ovih podataka utvrđena je približna datacija utemeljenja biskupije. Ujedno, Felicijanova isprava prvi je dokument u kojem se spominje Zagreb.

Sveti Ladislav umro je 29. srpnja 1095., što je konačni ‘dies ante quam’ osnutka Zagrebačke biskupije, a dan smrti ujedno mu je spomendan u katoličkom kalendaru. Kao širitelj kršćanstva, zauzimao se za kanonizaciju svojih prethodnika, Stjepana i Emerika, da bi i sam oko sto godina nakon smrti, kanoniziran, 1192. Relikvijar glave svetog Ladislava čuva se u katedrali u Győru (Mađarska). Mnoštvo je crkva, oltara, pa čak i naziva naselja koji u Zagrebačkoj biskupiji svjedoče o kultu kralja Ladislava.

Ovdje donosimo nekoliko prikaza svetog Ladislava iz sjeverne Hrvatske. Najprije tu le kip svetog Ladislava sa glavnog oltara franjevačke crkve u Krapini, odličan ranobarokni rad franjevačkih kipara. Srednje je kvalitete barokni kip na oltaru Triju kraljeva u Svetom Petru Orehovcu, koji možda i nije originalno prikazivao svetog Ladislava, budući nema niti viteške odore niti uobičajenih atributa. Možda iz tog razloga, krupno je napisan identitet sveca na samom kipu. Sa glavnog oltara župne crkve u Kutini još je jedna odlični barokni rad.

Na kraju u kapelici Svetog Ladislava u Križevcima nalazi se lijep oltar, rad domaćeg pokrajinskog kipara, posvećen titularu crkve. Kako je crkva kasnije promijenila titulara, a time i njen glavni oltar, slika je zamijenjena drugom slikom. Pored slike svetog Ladislava, koja se sada nalazi na bočnom zidu crkve, ekskluzivno za naše čitatelje, koji se sjećaju, kao i za one mlađe, pripremili smo fotomontažu originalne impostacije oltara.