Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u nedjelju je služio misno slavlje posvete Župne crkve svetih Šimuna i Jude Tadeja u zagrebačkom Markuševcu, u kojem je 22. ožujka bio epicentar najsnažnijega potresa u Zagrebu i okolici u posljednjih 140 godina.

Svetu misu Bozanić je služio u koncelebraciji s nadbiskupijskim tajnikom Ivanom Lukićem i župnikom Josipom Đurbekom, priopćio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije..

“Pozvao sam vas ovdje kao našega pastira da bi danas, kada ova crkva slavi dan svoje posvete, bili s nama. Da bi nam donijeli riječ utjehe, nade, da bi ovdje, doslovno, slavili čak i ovo stanje ruševnosti, kako bi onda, nadamo se uskoro, mogli slaviti i stanje obnovljenosti, onoga što očekujemo i nadamo se uz Božju pomoć, uspjeti sačuvati, novo napraviti, podići”, rekao je župnik Đurbek.

Istaknuo je značaj najstarije crkve u Nadbiskupiji te njezinu ranjenost jer je, kao i mnogo toga u Župi i u kraju, stradala u snažnom potresu koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu, a u Markuševcu mu je bio epicentar.

Zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić podsjetio je da je susret u euharistiji zahvala Bogu koji s čovjekom suosjeća. “Zahvalimo ovdje Bogu što smo danas zajedno. Zahvalimo Mu što nas je očuvao”, naglasio je.

Kardinal je pozvao vjernike da zajedno s njime mole Gospodina da otvori puteve nove nade te, usmjeravajući pogled prema onome pozitivnome, kojeg puno ima među njima, iz nevolje pokaže put izlaza.
Spominjući se posvete Župne crkve svetih Šimuna i Jude Tadeja, čiji su točan datum i godina nepoznati, kardinal Bozanić je istaknuo da je kao građevina, ona svjedok da su od davnina pa sve do današnjih dana, ovdje oni koji uz Boga žele biti i ostati.

“Ova je crkva doživjela mnoge nezgode i kao građevina, što je simbol onoga što tijekom povijesti i stoljeća proživljava i živa Crkva. Vjeran Božji narod. Crkva građevina govori o onoj živoj Crkvi, hramu Duha Svetoga u kojem prebiva Bog u nama. I ova današnja proslava, spomen posvete u isto vrijeme govori kako smo i mi posvećeni Duhom Svetim, i oni koji Bogu pripadaju”, dodao je.

U homiliji Bozanić je s vjernicima podijelio i posvjedočio i sve ono što su doživjeli 22. ožujka, na dan razornog potresa.

“Ne mislim samo na ruševine, samo na zgrade. Mislim prvenstveno na vas ljude kako ste doživjeli te trenutke. Na one strahove i neizvjesnosti te pitanja: ‘A zašto Bože? Zašto to nama? Jesmo li što posebno skrivili? Braćo i sestre, ta pitanja vjernik ne treba postavljati! Bog zna zašto. Pokušajmo i strahove i neizvjesnosti i ta trpljenja i te boli koje su normalne, ljudske, približiti Isusu i predati Njemu”, zaključio je Bozanić.

Župnik Đurbek, uime svih župljana, poručio je zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Bozaniću da iz Markuševca za čitavu Crkvu zagrebačku, ponese njihov nesalomljivi duh. Jer, dodao je, oni će pronaći snagu, volju, duh, a i materijalna sredstva za obnovu, zahvalni što će i dalje katolička vjera i vjekovna tradicija od Isusa Krista, po narodu u Markuševcu živjeti i trajati, priopćio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Kao godina početka crkvenog života na području današnje župe Markuševec spominje se godine 1076. Taj podatak navodi historičar crkvene povijesti prof. dr. Krunoslav Draganović. No, sa sigurnošču se može reči da je župa sv. Šimuna i Jude Tadeja, a prema tome i župna crkva u Markuševcu jedna od najstarijih u zagrebačkoj nadbiskupiji, a možda i u cijeloj Hrvatskoj.

Na temelju dokumenata historijskih izvora s kojima župa raspolaže, vidljivo je da sadašnja crkva počiva na temeljima jedne još starije crkve. Ova današnja ima u zaglavnom kamenu nad glavnim oltarom uklesanu godinu 1476. U jednom starom šematizmun spominje se 1276. godina, navodi se u župi. (Hina)