Nakon Ritma Talijanima je trebao iznimno snažan adut za tržišnu bitku s Volkswagen Golfom pa su godinama ulagali golema sredstva, ali sav trud se isplatio i Fiat Tipo se velikim slovima upisao u povijest, piše autopress.hr.

Predstavljen je 26. siječnja 1988. godine i odmah je pokupio simpatije struke i publike. Premda dizajn nije bio originalan, nego uvelike naslanjao na Fiat Uno predstavljen pet godina ranije, brojnim adutima osvojio je tržište. Struka ga je ozbiljno uvažavala pa je 1989. godine osvojio titulu Europskog automobila godine.

Fiat se silno želio odmaknuti od svih problema s kojima su se vlasnici njihovih modela susretali, a najveći među njima je bila pojava korozije na karoseriji. Fiat Tipo je stoga imao pocinčanu karoseriju i potpuno novu platformu, koji su kasnije koristili brojni modela Fiata, Alfa Romea i Lancije.

Ponuda motora obuhvaćala je benzince obujma od 1.1 do 2.0 te dizelaše 1.7 i 1.9, a mjenjač je bio 5-stupanjski ručni u svim izvedbama, dok se u nekima mogla nadoplatiti 4-stupanjska automatika. Svi motori bili su 4-cilindraši, a pogon prednji. Pomalo kutijast oblik karoserije donosio je rekordnu prostranost. Primjerice, premda je Fiat Tipo bio klasičan predstavnik C-segmenta, dakle, konkurent Ford Escortu, putnici su uživali u komforu na razini klasu veće Ford Sierre, koja je imala stražnji pogon.

Koliko je bila uspješna platforma na kojoj se temeljio Fiat Tipo najbolje ilustrira podatak da je korištena i za brojne druge modele automobila, a to su redom: Zastava Florida, Lancia Dedra sedan, Fiat Tempra, Alfa Romeo 155, Fiat Coupe, nova Lancia Delta, Alfa Romeo 145 i 146, Alfa Romeo Spider i GTV.

Dizelske motore krasila je razmjerno mala potrošnja goriva i visoka razina pouzdanosti, dok su benzinci bili klasični predstavnici talijanske škole tih godina. Bili su pomalo anemični na niskim brzinama vrtnje, ali zato su u gornjem području okretaja bili iznimno uvjerljivi pa je Fiat Tipo nudio više temperamenta od svojih konkurenata. A i oni su bili trajni. Pod uvjetom da se redovito vršila izmjena ulja, trajali prilično i u rukama sportski nastrojenih vozača pa je kod rabljenih primjeraka rijetko kad motor bio sporan.

Elektronika je, s druge strane, bila mušičava. Nestabilan napon instalacije bio je krivac za često pregaranje žarulja, ali unatoč svim problemima sa strujom Talijani se nisu pokolebali pa su u prodaju uveli i izvedbu s digitalnom armaturom, ali tržišni uspjeh je izostao.

Naravno, najsnažnije izvedbe bile su ujedno i najzanimljivije. Fiat Tipo 1.8 i.e. 16V Sedicivalvole sa 140 KS i 167 Nm, a pogotovo Fiat Tipo 2.0 i.e. 16V Sedicivalvole sa 150 KS i 173 Nm bili su omiljeni među fanovima.

Redizajn 1993. godine uveo je i 3-vratnu karoserijsku izvedbu, a 1995. Fiat Tipo je poslan u mirovinu, a na tržištu su ga zamijenili 3-vratni Fiat Bravo i 5-vratna Fiat Brava. Ime Fiat Tipo reinkarnirano je krajem 2015. godine kad je stigla proizvodna izvedba modela koji se kao koncept zvao Fiat Aegea.