Krajem prošle godine su skinute skele sa još jedne etape fasadne obnove povijesne zgrade pavlinskog samostana u Križevcima, čime je veći dio vanjskih pročelja ponovo zasjao u svom starom sjaju. Slijedi naravno obnova dragocjenog slikovitog prostora samostanskog dvorišta (klaustra), te obnova i privođenje svrsi ukupnih interijera.
Kompleks kojega Križevčani prepoznaju kao župnu crkvu Svete Ane sa župnim uredom, te prostore Katastra, Matičnog ureda, a stariji će se korisnici sjetiti i skromnih prostora Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dok u novije vrijeme ovdje djeluje Istraživački institut HAZU), pripadao je nekoć pavlinskom samostanu, te je i crkva sv. Ane isprva pavlinska crkva, u vrijeme dok kao župna služi drevna crkva sv. Križa.
Pavlini su u Hrvatskoj snažne nacionalne vokacije, te se zarana izdvajaju svojom vlastitom provincijom, mnogo pridonose nacionalnoj kulturi i prosvjeti, te političkom jedinstvu Hrvata (Malečić, Belostenac). Diljem hrvatskog prostora imaju mnoštvo samostana, od Slankamena do Olimja, od Dubice do Čakovca, od Istre do Vinjerca.
Među posljednje samostane osnovane na području Hrvatske broji se samostan u Križevcima, koji je ujedno izniman po tome što je osnovan unutar grada, unutar gradskih zidina tvrđe ‘unutarnjeg grada’. Osnovan je velikim marom protonotara Hrvatskog kraljevstva Ivana Zakmardija, koji nakon otpora domaćih franjevaca uvodi pavline u grad 1667.
Kupuje tri gradske parcele na kojima se gradi samostan i crkva. Već 1786. Tek nešto više od sto godina nakon osnutka, ovaj se samostan, zajedno sa svim ostalim pavlinskim samostanima Habsburške monarhije, gasi. Koju godinu kasnije sjedište župe premješta se iz drevne crkve Svetog Križa u pavlinsku crkvu sv. Ane, koja je i danas župna crkva za veći dio grada.
Skromne vanjštine, u skladu sa običajima i propisima reda, samostan je kompaktna katnica, koja u južno krilu uklapa crkvenu lađu, svetište i sakristiju. No upravo ovakvom stiskom izvedbom, samostanski se kompleks skladno uklapa u strogu vojničku U skromnom ukrasu fasade posebno se izdvajaju detalji kovanog željeza raskošno izvedenih rešetki prozora i okova glavnog portala. Ovako preuređen, samostan je opet pravi ukras našeg grada, vraćajući mu barem malo izgubljenog baroknog sjaja.
Zdenko Balog/prigorski.hr