Sveti Ivan Kentski je dobio nadimak po svom rodnom gradu Kenty u krakovskoj nadbiskupiji. Bio je sin pobožnih i časnih roditelja Stanislava i Ane. Već od malena odlikovao se nevinošću te lijepim i blagim ponašanjem. Postavši svećenik, još više je uznastojao oko kršćanske kreposti. Nekoliko je godina izvrsno vodio župu Ilkus. Dobro je iskorištavao dragocjeno vrijeme posvećujući se pastoralnom radu, osobito solidnim propovijedima, a ostatak bi posvećivao studiju i molitvi.
Jedno je vrijeme bio i profesor na Krakovskoj visokoj školi. Četiri puta hodočastio je u Rim na grobove apostolskih prvaka, a isto tako da ondje počasti Apostolsku stolicu i izvrši čistilišnu pokoru već ovdje na zemlji. Veoma je gajio krepost djevičanske čistoće čuvajući se najbrižnije svega što bi je moglo povrijediti.
Budno je pazio na čednost očiju. 35 godina pred smrt uzdržavao se je od mesa. Gajio je, dakle, sve one kreposti koje su danas, na žalost, u maloj cijeni, a ipak su tako kršćanske i od Krista preporučene. Nije zaboravio ni na ljubav prema bližnjemu koju je iskazivao neobičnom darežljivošću prema siromasima. Bio je pravi svetac, bogat svim kršćanskim vrlinama. Bojati se da tko ne omalovaži takvu svetost.
Takvome bismo rekli s uvaženim teologom isusovcem patrom Molinarijem da onaj koji bi smatrao suvišnim štovanje svetaca ne bi imao osjećaj Crkve te bi, dapače, pokazao da je pod utjecajem ideja koje su teološki neispravne. Sveci su veliko bogatstvo Crkve, stoga zaslužuju svaku čast i poštovanje. Budimo njihovi prijatelji pa ćemo osjetiti blagoslov njihova primjera i zagovora. Nakon ove male digresije vratimo se našem svetom Ivanu Kentskom. Pošto je ispunio tijek zemaljskoga života, pun zasluga preminuo je uoči Božića godine 1473. Papa Klement XIII. proglasio ga je svecem, a poštuje se među prvim zaštitnicima Poljske i Litve. Nekoć mu se blagdan slavio 20. listopada, a sada po obnovljenom kalendaru na današnji dan. Rimski časoslov ima tri himna njemu u čast.
izvor: sveci.net
prigorski.hr