Gotovo 200.000 kuna Ministarstvo kulture RH odobrilo je za restauraciju dva povijesna klavira, a koja se nalaze u fundusu Gradskog muzeja Križevci. Sukladno zakonu na 22. sjednici Gradskog vijeća Grada Križevca vijećnici su morali dati suglasnost v. d. ravnateljici Muzeja mr. sc. Lani Okroša Rožić za sklapanje ugovora o korištenju sredstava navedenog Ministarstva.
Međutim, određene nejasnoće, osobito po pitanju jednog od povijesnih klavira imao je HDZ-ov vijećnik Franjo Husinec, koji je istaknuo zadovoljstvo dobivenim sredstvima, ali je upitno zbog čega: “Pitam se što je u tim instrumentima toliko važno za povijesnu baštinu Križevaca.” – započeo je Husinec.
“Tko je taj gospodin Bessner, po kojem klavir nosi ime? Što on znači? Nešto mora biti vezano za Križevce, a ime Bessner ne znači ništa.” – uskliknuo je Husinec, koji kaže da je potražio u svoj relevantnoj glazbenoj literaturu to ime, a ono se nigdje ne spominje: “Među 25 graditelja klavira to ime ne postoji.” – objašnjavao je Husinec te nastavio “Vjerojatno je to povjerenstvo u Ministarstvu jako pametno, pa su vidli Bessner i rekli ‘ Super! Evo vam 100 hiljada'” – sarkastično je rekao Husinec.
Husinec smatra da u Križevcima ima daleko vrijedni klavir, a to je onaj na kojemu je skladao Marijan Detoni. “30-ih godina uz taj klavir u tri navrata pjevala, učila i počela pjevati Zinka Kunc, jedna od najvećih opernih pjevačica svijeta, kojom se ponosi i Metropolitan opera u New Yorku.” – kaže Husinec.
“Zar nije u našem muzeju zavrijedio biti klavir na kojem je stvarao naš kompozitor Detoni i pjevala Zinka Kunc. Ako u Metropolitan u New Yorku visi slika Zinke Kunc, zašto onda ne bi tako isto stajala njezina slika uz klavir u našem muzeju? To je daleko značajnije za nas, treba znati što su prioriteti.” – zaključio je Husinec.
O vrijednosti i značaju ovih klavira upitali smo poznatog križevačkog organologa Marka Đurakića, koji provodi nadzor nad radovima i restauracijom na dotičnim klavirima. Naime, tadašnji ravnatelj Zoran Homen pozvao je organologa Marka Đurakića da svojim stručnim savjetima i iskustvom u radu kod obnove povijesnih instrumenata bude na pomoć odnosno da vodi projekt sa stručne strane. Đurakić, inače trenutno jedan od dvojice licenciranih organologa u Hrvatskoj, taj je poziv prihvatio. Službeno priopćenje Marka Đurakića donosimo u cijelosti:
Vrlo vrijedan dio kulturne baštine ali i kulturne ponude za zajednicu čini i sačuvani fond vrijednih poviejsnih instrumenata. Sa usko organološkog aspekta (organologija (prema grčkom ὄργανον: glazbalo + logija), u glazbi, teorijska disciplina koja se bavi istraživanjem i klasifikacijom glazbala kao predmeta s pomoću kojih se proizvodi zvuk) svi instrumenti građeni prije 1900. su povijesni. Ti „križevački“ instrumenti svjedoče o kulturnom i glazbenom razvoju jedne zajednice te vezama sa kulutološkim, umjetničkim i glazbenim centrima vremena u kojem su nastali. Na području grada Križevaca i okolice postoji nekoliko vrlo vrijednih povijesnih instrumenata prije svega orguljskih pozitiva i klavira. Budući da se klaviri najčešće nalaze u privatnom vlasništvu ne postoji registar klavira (pogotovo povijesnih) dok orgulja postoji, stoga kao vrijedne klavire možemo navesti jedino one poznate koji se nalaze u nekim institucijama (u našem slučaju Muzej grada Križevaca).
Instrumentalni fond Gradskog muzeja Križevci čine tri klavira, točnije dva klavira i jedan tafelklavir. Taj fond ga svrstava u Muzeje s većim brojem instrumentalnog fonda na području RH. Po tipu svi instrumenti spadaju u obitelj klavira s batićima. Sasvim sigurno najvrijedniji je tafelklavier (slobodni prijevod = stolni klavir) s kućištem pravokutnog oblika. Prema nekim navodima ranije je bio smješten u dvorcu pl. obitelji Ožegović u Gušćerovcu. Prema tehničkim karakteristikama, instrument datira iz prve polovice 19. stoljeća, a pločica s imenom graditelja (čiji tragovi i danas postoje) u nekom je periodu odstanjena te (za sada) nije moguće sa sigurnošću utvrditi graditelja. Sličnih instrumenata na području Hrvatske vrlo je malo preostalo.
Klavir bečkog graditelja Johanna Bessnera također spada u povijesne instrumente iz obitelji klavira s batićima (njem. Hammerflügel) s bečkom mehanikom. Forma kućišta ima oblik krila (njem. flügel). Ovaj klavir sagrađen je oko 1865. godine. Sam Bessner kao graditelj nije toliko poznat, već je puno poznatiji Alois Pattart, Bessnerov zet koji ga je naslijedio te je gradionicu uzdignuo na zavidnu razinu. Premda je klavir nastao u vremenu kada radionicu zapravo već vodi Pattart (on je poslovođa), u kućama koje grade instrumente postoji nepisano pravilo kako se najstariji član (najčešće otac, u ovom slučaju punac) vodi kao voditelj gradionice. Valja naglasiti kako u to vrijeme još nema tvorničke izrade još nije uvelike zaživjela, već se svi dijelovi ručno izrađuje. Pattartovih klavira na području RH postoji nekoliko, no prema poznatim podacima ovo je možda jedini Bessnerov, točnije onaj iz najranije faze Pattartovog djelovanja.
Godine 2014. GMK je ta dva instrumenta prijavio na natječaj MKRH za muzejsko-galerijsku djelatnost kako bi se na njihovom ustroju izveli temeljiti resturatorsko-konzervatorski zahvati. Imajući u vidu organološku vrijednost tih instrumnata te uvidjevši alarmantno loše stanje u kojem se nalaze, MKRH je odobrilo sredstva za obnovu oba instrumenta. Posao je povjeren najstarijoj hrvatskoj gradionici orgulja, klavira i harmonija, zagrebačkoj gradionici Heferer, trenutno jedinoj u RH sa licencom odnosno dopuštenjem za restauratorsko-konzervatorske zahvate na povijesnim instrumentima. Prema referencama navedene radionice utvrđeno je da oni mogu kvalitetno obaviti taj složeni zahvat.
Nakon što se instrumenti obnove, s obzirom na uvijeti o valorizaciji instrumenata koji se očituju po starosti, raritenosti, određenoj fazi nekog graditelja itd., a te karakteristike imaju, oni će se uvesti u registar pokretnog zaštićenog kulturnog dobra RH. Sasvim sigurno će grad dobiti dva vrijedna instrumenta oko kojih će se moći organizirati niz kulturnih zbivanja.
Valjda npomenuti da s obzirom da je riječ o instrumentima, koji se nalaze u Križevcima Đurakić je odlučio posao nadzora radova i izrade završnih dokumentacija odraditi pro bono. Navedimo i da Đurakić vodi projekte te vrši nadzore radova na mnogim vrijednim povijesnim instrumentima na području RH, kao primjer navedimo orgulje u Novoj Rači (1753. godina,) Marija Gorica (1759. godina), Čazma (1767. godina) itd.
prigorski.hr