ULICA STJEPANA SZEVER(IN)A

Nitko od mojih prijatelja i znanaca u Križevcima ne živi u Ulici Stjepana Szeverina, ili Szevera, kako želite. U toj ulici nema niti jednog ureda, poslovnice, trgovine… U toj ulici ne živi apsolutno nitko, jer te ulice nema. A zašto bi je i bilo, tko je uopće taj? Ni ne zna kako se zove, nekad je Szever, nekad Szeverin?!

Stjepan Szever (rjeđe Szeverin), nije rođen u Križevcima, ovdje tog prezimena početkom 18. stoljeća nema. Prezime se češće pojavljuje u nekim župama Hrvatskog zagorja, Ivancu, Gornjoj Stubici, a još u 16 stoljeću prezime je zabilježeno oko Susedgrada i Brdovca. Stjepan je rođen negdje krajem 17., ili u prvim godinama 18. stoljeća. U Križevce je doselio najkasnije 1728., kada se oženio donjogradskom građankom Barbarom Raszinak. Radio je kao kipar za crkve, izvodio je oltare i propovjedaonice. Pripada krugu takozvanog ‘pokrajinskog kiparstva’.

Pokrajinsko kiparstvo je širok pojam, a pokriva domaće kipare koji se ne školuju u velikim centrima produkcije (Graz, Ptuj, Zagreb, Varaždin), te uglavnom ostaju imuni na utjecaje ovog mainstreama. Znanje prenose međusobno, stil im je specifičan, bazirajući se više na velikoj vještini nego na usvojenim i školovanjem prenošenim kanonima ljepote. Pokrajinsko kiparstvo formira se koncem 17. stoljeća, prvenstveno iz tržišne potrebe za novim oltarima u mnogim župnim crkvama i kapelicama.

Križevci su u prvoj polovici 18. stoljeća snažan centar pokrajinskog baroknog kiparstva, što je možda i navelo Szevera da se ovamo doseli i da se isprva možda pridruži nekoj od jačih radionica, sve dok se nije osamostalio. Najmanje dva istaknuta majstora djeluju u Križevcima u vrijeme njegovog dolaska u grad, oba anonimna. Kao što su i svi ostali bili anonimni. Stjepan Szever(in) je jedino poznato nam ime pokrajinskog baroknog kiparstva u Hrvatskoj.

Slučajno je otkriveno u spomenici župe Drnje, gdje je zabilježeno da je 1739. oltar naručen kod ‘domino sculptore Stephano Szeverin Crisiensii‘. Oltar je nestao u vihorima stoljeća, ali su skulpture s njega očuvane i pohranjene u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Ove skulpture prepoznatljivog osobnog stila pomogle su stručnjakinji za baroknu skulpturu, Doris Baričević da sakupi velik katalog Szeverovih djela, koji se još samo neznatno dopunjava. Njegovi su oltari i propovjedaonice datirani u razdoblju od polovice 20ih do polovice 50ih godina 18. stoljeća, što znači da djeluje oko 30 godina. U knjige poreznih obveznika u Križevcima upisan je posljednji puta 1759., dok se sljedećih godina spominje njegova udovica.

Szeverovo djelo opsežnošću i kvalitetom svakako probija očekivane okvire pokrajinskog kiparstva: radovi su mu rasprostranjeni od Garešnice i Čazme, pa sve od Gornje Rijeke, Ludbrega i Virovitice, uz veći broj djela u Podravini. Među najljepša djela pripada oltar Sveta Tri kralja u Đurđicu kod Križevaca, a posebno se isticao u propovjedaonicama. Pored propovjedaonice u župnoj crkvi u Ludbregu, danas se možemo diviti dvjema najljepšim propovjedaonicama kontinentalne Hrvatske, u župnoj crkvi u Čazmi i u franjevačkoj crkvi u Virovitici. Sama činjenica da ga angažiraju franjevci, poznati po vrsnim kiparskim radionicama unutar reda, svjedoči o ugledu kojeg je imao, što ga svakako uzdiže u vrh baroknog kiparstva, uz pavlinske i franjevačke majstore, štoviše uz majstore koji dolaze ovamo iz Graza.

Nažalost, u Križevcima nećemo naći njegovih radova, uz iznimku dva kipa svetaca (evanđelisti) u Gradskom muzeju. Ovi su kipovi skinuti sa propovjedaonice koju je izveo 1748., za tadašnju župnu crkvu Svetog Križa. Kako je crkva nedugo poslije prestala biti župna, a potom sasvim izašla iz funkcije, propovjedaonica je u nepotpunom obliku premještena u župnu crkvu Svetog Petra u Orehovcu, gdje ju danas vidimo sa sačuvanom grupom slave Boga Oca na vrhu. Ostale su skulpture uklonjene.

Djela ovog, po svoj prilici neškolovanog, genijalnog kipara, možemo danas vidjeti također i u Otrovancu, Turnašici, Novigradu Podravskom, Đelekovcu i tako dalje. Stjepan Szever(in) sculoptor Crisiensi, križevački kipar – u gradu u kojem je osnovao obitelj i proveo najmanje 30 godina aktivnog života, kao najugledniji umjetnik svoje struke, potpuno je nepoznat…

Primjeri Stjepanovog majstorstva koje donosimo su iz Đurđica, Gornje Rijeke, Čazme, Ludbrega, Orehovca i Gradskog muzeja Križevci.

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdeno Balog/prigorski.hr

Zdenko Balog/prigorski.hr