Piše: Nikica Barać

”Svi ideali ovoga svijeta, nisu vrijedni suze jednog djeteta.”, Dostojevski

Sjećam se i danas onih sirena i slova koja su letjela televizijskim ekranom upozoravajući na opću i zračnu opasnost. Sjećam ih se kao i pjesme “Moja domovina”, baš kao i onog TV Dnevnika koji je u večernjim satima prenosio slike s terena.
Nitko nikada neće i ne treba zaboraviti odvratnost i zlo rata. Nitko, a pogotovo mi koji smo odrasli u to vrijeme i oni koji odrastaju nakon njega.

Svi ideali ovog svijeta nisu vrijedni suze jednog djeteta. U svim onim bučnim skrivanjima, u očima ljudi koji sporo bježe u kolonama, u nebu koje gori od nemoći i danima koji nemaju imena, zauvijek će ostati samo jedna riječ. Riječ koja znači jedno a spominje nas sve.
Vukovar.

Ponosno ime kojeg nismo i nikad nećemo biti do kraja dostojni jer se uzdiglo iznad svega. Ime koje je kročilo u sam pakao i izašlo iz njega kao da je samom zlu iščupalo srce. Ili što ga već pokreće…

Vukovar je ime, grad. Vukovar je dio moje domovine prema kojem ću se uvijek okretati podignute glave i klečati pognute, jer ga toliko volim i još toliko poštujem. Jer dopire do mene svojom šutnjom. Slikama koje blijede a probude se svake godine u isto vrijeme.

Ne mogu ni zamisliti bol koju su osjećali ljudi koji su Vukovar voljeli davno prije mene. Nedostajanje koje ih i danas prati.

Oni nevini parkovi i nevini trgovi. Nevine krošnje i ljudi koji su ga gradili svojim snovima.

Ne znam kako je onima koji su se vratili, ni onima koji to ne mogu. No, znam jedno…, znam da Vukovar nije samo cigla i beton. Nije samo jedan od gradova u kojem lokalne težnje pustoše sve što je vrijedno.

Vukovar je ponos moje domovine i uvijek će to biti.

Čak i danas s onim nebom koje nije obično nebo. Dok udahneš osjetiš da se tamo nešto dogodilo. Osjetiš to na koži koja treperi od strahopoštovanja, ali i duši koja je žalosna jer zna ono.

Onu tajnu…, koju mnogi znaju a neće nikad priznati.

Svi ideali ovog svijeta nisu vrijedni suze jednog djeteta.

Zbog njih, zbog svih suza koje su patile za svojom slobodom i boli koja je prošla ovim svijetom, ponosan sam na tebe Vukovare. Ponosan jer i dalje stojiš.

Jači od zla, a opet u svojoj divoti zbližavaš ljude u mojoj i svojoj domovini.

To je ideal koji si ti stvorio u svojoj nevinosti.

prigorski.hr