Vrbovčanin Josip Bešen tiskao je knjigu ‘Kak se negdar teške živele’. To je nastavak prve njegove knjige ‘Kak su delali naši stari’.
– Ako nebume i dalje čuvali one koj jesme, onda nesme niš – rekao je Bešen.
Vrijeme je to 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, autorova djetinjstva i rane mladosti na Preseki, točnije u selu Ledina. Ovaj zavičajni album donosi 5 poglavlja; 1. Objekti i stvari, 2. Životinje i biljke, 3. Običaj-šege, 4. Stvaranje obitelji, 5. Četiri godišnja doba.
Kao i kod prve knjige Josip Bešen tekstove je objavljivao u Facebook grupi Vrbovec, grade moj (koja usput rečeno ima preko 11.000 članova, ali i komentare čitatelja).
Profesorica Jelena Magoš Kuten u predgovoru ističe da je stil ovih zapisa i dalje vrlo topao, čak osebujniji no u prvoj knjizi, a autor se ovdje još više upušta u vlastita sjećanja i doživljaj minulih vremena, zaigrava se lokalnim idiomima za koje obzirno daje i pojašnjenje i mali rječnik na kraju svakog zapisa.
Raskoš ovog jezika prenesen je i radostan, na što reagiraju čitatelji na Facebooku. Oni komentiraju redom razgaljeno i nostalgično prisjećajući se svoga djetinjstva i mladosti.
Bešen priča:
VRČAK- VRT
Vrčak je komadić zemlje na kojemu su posađene razne biljke koje ljudi koriste za hranu, umjetničke radove, duhovne i vjerske prilike. Gredice su uzdignute, a med njimi steze. Moji i strina Grubačina su imeli zajednički s plotom od vrbovih grani ograđen vrčak, ober trnaca na Porbice. Pazile se da notre ne bi vlezla živina i se pojela. V prletje su z motiku zakapali štalski gnoj, a i kokošji je bil dober, najbolši. Ne se ga smele pone metati, jer je bil jak…
Mama i baba su imele punu torbu svojega semenja, domaćega. Flance su uzgajale po oblukima i na toplemu temenu, a posle presađivale po gredica. Sadile su luk beli, crveni i kozjak, mrkvu, peršun, papriku, paradajz, feferone, šalatu, poriluk, hren, celer, mahune, špinat… Vugorke, šefa i male tikvice su sadile vuz plot da se moreju penjati. Povrće je bile za jesti svježe, a nekaj se i kiselile za doogu zimu.
Reagirali su mnogobrojni čitatelji, donosimo primjere
Ana Beclin Šostarec: Hvala Vam na tim ljepim rečima našeg materinskog narječja koja nas malo vrnu vu djetinjstvo i zapišu ga zanavek da se ne pozabi.
Zvonimir Dimović: Saka čast, kaj bi čovek reč rekel i suzu spustil, borme je se tak bile…
Draga Baštek: Sve opisanoj kak je bilo, pogotovo zabave na osvijetljenom dvorištu, da nas mame vide kak tancamo. Da, tek kad su Pavlički počeli sa radom mlina, dobili mi jaču o svi struju…
Promocija knjige Kak se negdar teške živele bit će 7. siječnja u Ledini, a 7. veljače u Narodnoj knjižnici u Vrbovcu.
– Pišem pjesme i želio bih tiskati pjesme o našem kraju – otkrio je planove Bešen.
Promocija knjige ‘Kak se negdar teške živele’ bit će 7. siječnja u Ledini, a 7. veljače u Narodnoj knjižnici u Vrbovcu.
Pjesmu ‘Preseku ja volim’ uglazbio je Željko Mušak.
Rodna grudo moja / Hrvatski moj kraju
Budi uvijek svoja / Dragi zavičaju
