Javnost u Križevcima ostala je prilično iznenađena izborom žene na čelu križevačkog SDP-a. Dio javnosti komentira kako je to dobro za stranku, drugi su oprezni jer ističu Vaše neiskustvo. Tko je Monika Penđak Ružić i što Vi donosite SDP-u?
Prije svega sam supruga i majka dvoje djece, magistra prava s višegodišnjim iskustvom u pravnim službama u privatnom sektoru te upravljanju ljudskim potencijalima. Svjesna sam da je dio ljudi iznenađen mojim izborom i da će kod nekih moje političko neiskustvo biti glavni alibi za nepovjerenje. Ali neću se time zamarati jer o meni će na kraju suditi birači, a temeljni razlog te prosudbe bit će moj rad. Ne bojim se rada među ljudima, smatram da je najveća moguća sposobnost političara prepoznati probleme s kojima se ljudi susreću i pokušati ih riješiti u dobroj vjeri i na zakonit način. Dakle, to je ono što donosim križevačkom SDP-u, vjeru u nas same kako bismo vratili povjerenje građanki i građana Križevaca.
Dosta ste samouvjereni, ali preuzeli ste organizaciju koja u križevačkom Gradskom vijeću ima tek jednog vijećnika i koja je u zadnjih nekoliko godina izgubila i članstvo i birače. Može li se SDP u Križevcima oporaviti?
Može i hoće, dodala bih i mora. Naime, SDP je na svim nacionalnim izborima u gradu uvijek prva opcija i ima stabilno biračko tijelo. Ima više razloga zašto to na lokalnoj razini nije preslikano. Činjenica je da su u posljednjih nekoliko ciklusa dominirali nezavisni, od kojih su neki uzeli dobar dio urbanog biračkog tijela od centra na lijevo, što je većinski dio birača koji na nacionalnim izborima glasa za SDP.
Bilo je i drugih kandidata koji su kao bivši članovi SDP-a „lovili“ u istom biračkom bazenu. Sve to doprinijelo je raspršivanju glasova, ali i apatiji naših birača jer nismo odgovarali na njihove potrebe. Ono što je meni primarno jest ponovno saslušati ljude i obratiti se izravno svim našim članicama i članovima. Za jednu političku stranku najvažnije je jasno komunicirati u svojem članstvu jer upravo preko članstva poruke mogu doći do šireg kruga ljudi.
Koliko god SDP sada bio oslabljen u odnosu na raniji period, još uvijek smo najorganiziranija politička stranka u gradu i to namjeravam iskoristiti. Spomenuli ste samouvjerenost, ali ona proizlazi iz činjenice da u SDP-u danas postoji veliki broj ljudi koji vjeruju u put oporavka stranke, od iskusnijih članova pa do onih mlađih. To mi govori da imamo priliku od najorganiziranije prerasti u najjaču političku opciju u gradu.
Sve ovo što ste rekli tiče se same stranke. No, kakvu viziju grada imate? Kakvi bi Križevci trebali biti “sutra”?
Ponovit ću, da bismo mogli ponuditi gradu viziju, najprije moramo podignuti stranku. Bez preskakanja stepenica. To pretpostavlja ozbiljan rad na terenu i neposredan kontakt s građanima i na tome ću inzistirati. Što s tiče Križevaca, mislim da imamo dobre preduvjete da se doista razvijemo u grad koji, prvenstveno svojim stanovnicima, nudi bolju kvalitetu života. Međutim, moramo se stalno razvijati, nije dovoljno preživljavati na starim projektima i samo deklarativno govoriti o boljem životu. Grad je živi organizam i ako ga stalno ne pokrećemo, on stagnira.
Bit će vremena u sljedeće dvije, tri godine izbrusiti jasne politike, ali već sad mogu reći kako ćemo dobar dio naših kapaciteta usmjeriti u bolje obrazovanje, veći standard u zdravstvu i brigu o našim umirovljenicima. Umirovljenici su danas najzapuštenija kategorija u gradu, a cijeli su život radili kako bismo mi danas bili tu gdje jesmo. Vraćanje dostojanstva umirovljenicima je naprosto prioritet broj jedan. Vidimo kako se u Koprivnici proširuje dom umirovljenika, u Đurđevcu se gradi. U tim projektima značajnim iznosima sudjeluje i Županija.
Župan Tomislav Golubić u kampanji je obećao partnerstvo gradovima u rješavanju kapaciteta doma za starije. Kada iz Grada Križevaca dolaze poruke kako je to županijski problem, ne mogu to prihvatiti jer umirovljenici u Križevcima nisu samo stanovnici Županije, već primarno Križevaca. Ti ljudi su godinama radili i živjeli u Križevcima i doprinosili njegovom razvoju. Prebaciti ih administrativnom hladnoćom u nadležnost Županije nije dobar potez. Mi ćemo u kontaktu sa županijskim vlastima razmotriti modalitete suradnje za gradnju ili adaptaciju doma za starije i to iznijeti pred križevačku javnost. Bit ćemo konstruktivni i konkretni, to ljudi od nas očekuju i moraju od nas to dobiti.
Kako ocjenjujete godinu dana nove vlasti? Vi ste opozicijska stranka, osim ponekih kritika u Gradskom vijeću, čini se da je opozicija dosta tiha.
U Gradskom vijeću sam čula samo konstruktivne kritike utemeljene na brojkama i to od strane našeg vijećnika Marka Katanovića. Mislim da je osnovni posao opozicije da svojim radom tjera vlast da bude bolja. To ćemo nastaviti činiti, ali odmah kažem da to neće biti kritizerstvo i beskorisna prepucavanja preko društvenih mreža. To nije posao opozicije. Posao opozicije je da ukazuje na probleme i nudi rješenja, a ako je nešto dobro, da se to prizna. Evo, bila sam na ovogodišnjem Gastro Festu i moram pohvaliti organizaciju proširenjem prostora i sadržaja.
No, moram se zapitati u kakvom ćemo okruženju sljedeće godine organizirati Gastro Fest ako prema najavama na prostor gradskog parka dođu vojni eksponati? Jučer je tamo bilo jako puno djece. Želimo li djecu navikavati na topove ili oklopna vozila? Mislim da to nije dobra ideja i ukazivat ćemo na očuvanje javnog prostora, prostora svih nas u gradu. Hrvatski branitelji zaslužuju svako poštovanje za svoj doprinos u obrani i oslobođenju domovine. To je neupitno! Ali neskromna rješenja koja će nagrditi zajednički prostor nećemo podržati.
Na koncu, hrvatski branitelji su uzor mladim generacijama, zamislite kako bi lijepo bilo da se planiranih 50 tisuća eura za staro željezo, braniteljskom inicijativom, prenamijeni u novo dječje igralište ili neki drugi sadržaj za djecu i mlade. I da na tom sadržaju onda stoji ploča: „omogućili hrvatski branitelji“. Idemo na taj način voljeti Hrvatsku, da joj u miru, umjesto oružja, ponudimo perspektivu za djecu. Uvjerena sam da tako razmišlja i velika većina branitelja, kao i većina građana Križevaca.
Ne možemo pobjeći od novih ideoloških sukoba, jučer su se u Zagrebu održavali Trnjanski krijesovi i Hod za život. Ponovno se priča o „ustašama i partizanima“. Kako Vi gledate na to?
Umjesto da Vam odgovorim na način kako su te podjele nepotrebne, reći ću da u Hrvatskoj kao demokratskoj zemlji svatko ima pravo na izražavanje svojeg mišljenja. To piše u Ustavu. Druga je stvar želi li netko tim mišljenjem ograničiti tuđe mišljenje ili postupke. Za mene nema dvojbe da je hrvatski narod pobijedio i 8.5.1945. i 5.8.1995. Prvi datum se odnosi na pobjedu nad fašizmom koju slavi cijeli zapadni svijet, drugi se odnosi na pobjedu Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. I to bi trebalo biti jasno svima jer i to stoji u preambuli hrvatskog Ustava i Deklaraciji o Domovinskom ratu.
Što se tiče hodanja za život, ono je legitimno. Ja bih samo postavila pitanje zar netko od većine građana Hrvatske koji podržavaju ženino pravo na izbor hoda za smrt? Mislim da je tu jedna naoko simpatična tema borbe za život samo maska za potencijalno ograničavanje ženinog prava na izbor. To vidim čak i u nekim izjavama organizatora Hoda za život kako se zakonski treba obraniti život. Što to znači, da se pobačaj treba zabraniti? Nisam za takve radikalne ciljeve koji nas guraju u civilizacijsko dno. Naše bake, mame, tete kroz povijest su se teškom mukom izborile za svoja prava da bismo mi 2026. ponovno razgovarali o tim pravima. Svačija intima i osobno planiranje obitelji treba ostati individualan čin bez uplitanja države.