Piše: Nikica Barać
Imam prijatelja, veći je vjernik od mene ali on to još ne zna. Zajedno živimo različite živote koji se ponekad preklope u „out of the box“ terminima. To su termini koji se dogode na terasi kafića dok pričamo o vjeri. O Bogu, Isusu ili darovima Duha Svetoga.
To su termini koji trpe poglede iz blizine, a koji nas gledaju kao da nismo normalni. Ulovio sam ih par. Nisam ih shvatio ozbiljno jer odavno znam da je vjera baš život izvan svih okvira sadašnjosti.
Ne mogu reći da mi je žao da danas u velikom djelu svijet oko nas to gleda kao nepotrebno ili smiješno, ali svijete moj, pogledaj se na što ličiš!
Dvije su osobe na Veliki Petak pješačile u Križevce. Dijelom kako bi se barem na tren poistovjetili s Isusom koji je trpio svoju žrtvu, dok drugim dijelom isto to samo sa drugim skrivenim objašnjenjem. Nekim skromnijim, nimalo manjim.
Prošli su 30-ak kilometara i time zaradili tri stvari.
Žuljeve, poneku čestitku i poneki komentar kako nisu normalni. I to je sloboda ovoga svijeta koji se srami svega, samo ne svog izgleda.
Poznajem te dvije osobe i vjerujem da su dobri ljudi. Moram vjerovati u to…
Putem su jeli bademe i razgovarali. Dijelovima puta umarali noge sa slušalicama u uhu. Jedan od njih je molio spontano i pjevao u sebi pjesme koje slave Boga dok je drugi na neki svoj način radio isto. Skromnije, i ništa manje.
Bog je velik i dao je svog sina da bude uz njih. Ne vjerujem u to. To znam. Kad su potrošili svu snagu na kraju svog puta i sjeli znajući da su dali sve od sebe, na drugoj se strani ceste pojavio autobus koji je vozio natrag do Koprivnice. U tom istom trenutku, autobus koji je uranio 15 minuta od redovne vožnje bio je znak, ispružena ruka. Čudo izvan svih okvira. Ako možeš priznati.
Nije lako hodati od Koprivnice do Križevaca, a Križevci su bili savršeni zbog svoja početna četiri slova imena. Teško je savladati cestu koja je sve samo ne idealna i pogodna za noge. Uz žuljeve i rane, u zraku je ostalo jedno pitanje na koje ni ja nemam odgovor.
Kako je Isus sve to uspio?
Koliko je samo ljubavi za nas morao pokazati kako bi pobijedio sve te udarce i rane koji su bili stotinu puta snažniji od ovih.
Zato se isplati živjeti „Out of the box“.
Zato jer nijedna rana ovoga svijeta ne može nadjačati snagu duha. Zato jer nijedan pogled ne može ušutkati usta i nijedan komentar ne može zaustaviti dva različita, a opet ista putnika.
Mnogi su ljudi živjeli ovaj Uskrs znajući što slave i mnogi od njih poznaju trnce koji ih drže blizu Bogu. Mnogi nisu i dao bih sve što imam da ih mogu približiti tome. Samo zato jer je vjera život izvan svih okvira ovog svijeta.
A vjerujte mi, tamo dalje je sve drugačije…
prigorski.hr